Slobodna Lika - Regionalni Portal Ličko Senjske županije - Gospić, Ogulin, Senj



Patologija MIRE MATIJEVIĆ (EX MIROSLAV SURLA) i njegova uloga u Lici

18.09.2017 07:15:44


 Na područje Like došao je ne tako davne 2009. godine i to na područje Općine Vrhovine u mjesto Doljani. Zašto na područje Doljana, upravo zato da bi  bespravno zauzeo napušteno imanje? Mnogima to nije bilo jasno međutim kasnije se pokazalo da se pravo taj prostor njegovom „poslodavcu“ pokazao interesantan za ostvarivanje unaprijed smišljenih ciljeva,  pišu  i  razotkrivaju  Dragovoljci  Domovinskog  rata  Dušana  Surlu, danas  Miru  Matijević  koji  je  postao  strah  i  trepet. Sadržaj  je  vrlo  zanimljiv.

To je prostor koji je u vrijeme Domovinskog rata bio okupiran, prostor koji je uoči VRA „Oluja“ napustilo lokalno stanovništvo, a naknadno se vratio tek određeni dio. To je prostor koji obiluje prirodnim ljepotama, plodnim tlom i geostrateškom pozicijom, djelomično ga zahvaća nacionalni park Plitvička jezera.

Sada nakon gotovo osam godina boravka u Lici uz kraća ili duža izbivanja u „inozemstvu“ građani Like pitaju se tko je taj lik, pa je svakako prihvatljivo da i ti isti građani saznaju zašto je došao u Liku, tko ga je poslao, tko ga financira, čime  se bavi i naravno koji su mu ciljevi i namjere.      

Za početak možda je potrebno naglasiti da je isti sin čovjeka (Stevana Surle) koji je do devedesetih radio u vojno obavještajnoj službi (KOS), a kakvo je  djelovanje njega i familije Surla bilo za vrijeme agresije na Hrvatsku sigurno nije potrebno isticati. Gdje je u to vrijeme bio Miro Matijević ili stvarno do 1993. godine Miroslav Surla (rođen 1952. g. u Brežicama R.SLO.), mnogima nije poznato jer Hrvatska nije bila dio Europe.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju doznaje se da je isti imao neku čudnu misiju u Češkoj gdje je za boravka u toj istoj evropskoj državi iz nekih razloga od strane pravosudnih tijela osuđen na kaznena djela vezanu uz svodništvo i prostituciju zajedno sa svojim bratom.  Kaznu od dvije godine i jedan  mjesec je izdržao uz pomoć svojih „prijatelja“ da bi nakon toga napustio Češku.

Iza sebe ostavio je i određeni broj privatnih tužbi podnesenih od strane građana Češke koje ga još uvijek prate.  Kada danas pitate Miru Matijević, odnosno Miroslava Surlu zašto je bio u zatvoru reći će da su mu to namjestila Češka vlada jer ju je navodno htio srušiti ili u drugoj verziji neki češki gradonačelnik kojemu se je motao oko kćeri a to je zamijetio nitko drugi nego šef kriminalističke policije u tom češkom gradu. 

Lika je uvijek bila pogodna za eksperimentiranje sa likovima poput Miroslava Surle. Godina 2009. je za Surlu bila ključna godina s obzirom da je tada imao vrlo društvenih, socijalnih i policijsko-pravosudnih problema na području Splita gdje se je ogrezao u različitim kriminalnim aktivnostima i sukobio sa čelnim ljudima u policiji i pravosuđu.

Napuštanje Splita i sklanjanje od brojnih problema koje si je uzrokovao na područje Općine Vrhovine, u mjesto Doljani bilo je jedino moguće rješenje, u čemu su mu pomogli poznanici iz paraobavještajnog aparata. U samom početku i aklimatizaciji na Ličku stvarnost pomažu mu pojedinci iz različitih struktura vlasti kako lijevih tako i desnih političkih opcija svako iz svojih interesa jer eto Lika je slabo naseljena pa bi njegovim doseljavanjem populacija pripisanih Ličana malo porasla.

Baza za djelovanje Miroslava Surle počinje se odmotavati pod krinkom  djelovanja njegove famozne udruge „MMM“ sa sjedištem u Splitu, koja u svojim statutarnim odredbama kao osnovnu ulogu ima borbu za ljudska prava. Naravno bolje upućenim pojedincima u strukturama vlasti  poznato je da je ta udruga u biti paravan za „reketarenje“ imućnijih osoba iz društvenih i političkih struktura Like pa im je isti  eto odlučio pomoći da se što prije oslobode viška sredstava sa svojih računa ili iz jastuka, bilo da im uzima keš i/ili mu osiguravaju sve više potrebnu mu pravnu pomoć, angažiranjem i financiranjem odvjetnika.  

Na početku svog djelovanja iako bez zaposlenja i legalnih izvora prihoda stekao je i simpatije u pojedinim društvenim krugovima jer je perfidno progovarao o temi kao što je romsko nasilje, igrajući na kartu nepismenosti i neinformiranosti romske populacije, o onome što se o njima piše na blogu ili lokalnim internetskim portalima.

 To je bio igrokaz za javnost budući je u stvarnosti kako kažu sami Romi s njima jako dobro funkcionirao često i uz pomoć svojih prijatelja pa i sam ih je kroz nadripisarstvo zastupao u različitim pravnim postupcima, pišući im podneske i glumeći odvjetnika, čime je kupio njihovu naklonost potpisujući tako pakt o nenapadanju dok su ga Romi za to obilato znali nagraditi pogodnostima koje niti jedan drugi građanin nije osjetio u Lici.      

 Kada je na prethodnoj temi zadobio potrebnu pozornost vrlo brzo se  prebacio na osebujnije teme kao što je zaštita srpskog življa od njih samih ili njihovih sunarodnjaka u Općini Vrhovine,  tražeći samo neku njemu znanu pravdu, što je u biti bila podloga da pridobije njihovo povjerenje kako bi se kroz politiku na mala vrata i kroz lokalne izbore uvukao u Općinsko vijeće Općine Vrhovine, što mu je i uspjelo ali samo kratko, jer je ubrzo  izgubio prebivalište zahvaljujući stanodavcu Srbinu povratniku iz Kanade kojega je strašno prestrašila eksplozija plina u kući i koji sumnja u umiješanost Surle.

Poseban interes i meta Miroslava Surle su osobe koje imaju važnu društvenu ulogu od lokalne do županijske vlasti, sudstva, policije i državnog odvjetništva. Model djelovanja poznat je u obavještajnim krugovima po principu nastoj se približiti što više možeš, stvoriti odnos povjerenja, izvući što više možeš, što u principu traje od nekoliko mjeseci do godine dana da bi po tom krenuo sa zahtjevima za ostvarivanje kako naručenih tako i vlastitih ciljeva i probitaka.

Ukoliko bi osobe na odgovornim pozicijama odbile njegove zahtjeve kreću ucijene, optužbe, blaćenja diskreditiranja pa i različite vrste prijetnji često na način kako to radi obavještajno podzemlje kada se želi riješiti „nepoćudnih“ kadrova iz državnih službi. Zanimljivo je da Surla dok napada druge ljude paralelno se javnosti  prikazuje kao žrtva tih istih ljudi koje napada jer eto mogao bi mu biti ugrožen život, egzistencija, ljudska prava koja vrijede jedino kad  je on u pitanju.

Jedan od alata koji koristi u posljednjih nekoliko godina poznat je njegov internetski blog pod naslovom „Glasno“ gdje zamjenom teza, iskrivljivanjem činjenica, izmišljanjem sadržaja, verziranjem pojedinih događaja, uz pomoć skupina ili pojedinaca sa sličnim nečasnim interesima vrlo često i  obavještajnog podzemlja kao i iz kriminalnih skupina, nastoji obmanuti javnost kako bi se predstavio kao borac za pravdu i vladavinu prava u Lici i to prema uhodanom scenariju iz Češke prema kojem su  osuđeni kriminalci u biti pošteni građani dok su policajci, državni odvjetnici i suci kriminalci koju zloupotrebljavaju svoj položaj procesuirajući i osuđujući osobe ogrezle o kriminal.

Reakcije u pojedinim državnim institucijama često biva suprotna profesionalnoj reakciji kada su u pitanju državni službenici budući da u državnim institucijama rade također ljudi od krvi i mesa, neki i sa „prstima u pekmezu“ i da bi se zaštitili i ne bi postali tema Miroslava Surle sa istim latentno ostvaruju kontakte, dajući mu time podršku pod parolom “ne diraj samo mene“, a ja ću učiniti sve što tražiš pa i odati službenu tajnu ako je potrebno. U posljednje vrijeme postali su zanimljivi napadi na osobe iz pravosudnog i represivnog aparata gdje su konačno odgovorni pojedinci shvatili tko je Miroslav Surla i čime se bavi.

Svakako je zanimljiva povezanost Miroslava Surle sa pojedincima ogrezlim u kriminal koje ucjenjujući delikatnim pojedinostima iz njihova života i namjerom da će te pikanterije objaviti od istih dobiva basnoslovne svote novca i time kupuju vrijeme, a takvi pojedinci samo privremeno odgađaju vrijeme da ih isti neće prokazati. Na tu temu javnosti je poznato nekoliko imena kojima se spominju pojedini načelnici općina kao i lokalni političari u pojedinim gradovima na području ličko-senjske županije.

Simptomatično je da osim policije i dijela pravosudnog aparata gotovo niti jedna druga državna institucija, a naročito  porezna ili državna uprava, pa i prekršajni sud ne reagiraju na poznatu činjenicu da čovjek svakodnevno čini nezakonita djela, a službenici državnih službi koje plaćaju porezni obveznici na to ne reagiraju kao da se to njih ne tiče, zar je to pravna država u kojoj bi svi građani trebali biti jednaki pred zakonom.

Kako je moguće da službenici porezne i državne uprave ne reagiraju, kad čovjek na crno obrće ogromne novce, a nema za papar, živi kao podstanar, a nema ugovor o najmu i ne plaća stanarinu i vodi udrugu koja nije održala niti jedne skupštine niti posluje po standardima Zakona o udrugama. Kako je to moguće u pravno uređenom društvu kao što bi trebala biti Hrvatska kao članica zajednice Europskih naroda.    

Mnogi građani kao papige ponavljaju „kako je to moguće“ jer te iste institucije kada su u pitanju neki drugi „obični smrtnici“ vrlo ekspresno poduzimaju radnje iz svoje nadležnosti kako se sami znaju pohvaliti.

Neki će reći da je to zato što  se taj čovjek u Lici priključio  paraobavještajnoj službi sa opremom na kojoj bi mu pozavidjeli i pravi obavještajci. Od kuda dolazi oprema za paraobavještajno djelovanje i tko ga je u tom djelovanju obučio kako se oprema koristi možda uskoro javnost sazna. U sastav svoje službe kako se sam hvali uključio je dijelove državnih službi, pa tako nije nepoznanica da isti ima svoje ljude na sudovima među sucima općinskog i prekršajnog suda, tužilaštvu, policiji, frustriranim umirovljenim službenicima iz policije i bivšeg obavještajnog aparata.

Ljudi iz tih službi za sitne osobne interese podmeću i proturaju različite dokumente, razmjenjuju obavijesti i informacije i dogovaraju različite prizemne strategije kako naškoditi pojedinim ljudima. Imena svih ljudi koji to rade uglavnom su poznati dijelu  javnosti, a naročito su poznati policiji i tužilaštvu, pa je za očekivati u skoroj budućnosti jačanjem pravne države da će se klupko odmotati i da će takvi pojedinci odgovarati za počinjene nezakonitosti.

Dobro upućeni prijatelji Miroslava Surle opisuju ga kao čovjeka sklonog nasilju (bivši boksač na čijem su mozgu udarci ostavili traga) i da se neće libiti primijeniti nasilje ako mu se učini da je u ugrožavajućoj situaciji i kako pravne institucije budu učinkovitije djelovale njegov prostor biti će sužen, zbog toga postoji vrlo realna opasnost i da upotrijebi vatreno oružje-pištolj  kojeg često nosi sa sobom.     

Kao navodni borac za ljudska prava i resocijalizaciju liječenih ovisnika  zanimljiv  je podatak da često napušta granice lijepe naše, gdje i izvan RH širi neistine pišući za srbijanske web portale (http://www.vesti-online.com/komentari/117042/Vesti/Ex-YU/Bande-Roma-haraju-Likom, osobno se hvali kontaktima sa obavještajcima iz različitih država od Srbije do Rusije, a naročito su mu zanimljivi  obavještajci iz Srbije  kojima je postao zanimljiv kad ih je upoznao o tome što policija radi kada su u pitanju zločini Srba za vrijeme rata u Lici.

Za tu informaciju dobio je navodni „obavještajni“ podatak da mu  policija sprema likvidaciju i to baš hrvatski policijski dragovoljci koji su časno  branili svoja hrvatska ognjišta  devedesetih od četnika i takozvane JNA dok je Surla uz pomoć svog oca navijao i aktivno djelovao za stranu koja mu je bliža, a koja je to svakako nije teško procijeniti.

Pozicije Miroslava Surle sasvim slučajno su otkrivene kada je za slična nedjela kao i u Češkoj uhvaćen s „prstima u pekmezu“ i procesuiran za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti. Dobro upućeni izvori ističu da nitko od  odvjetnika nije htio zastupati Miroslava Surlu dok su pojedinci sa sličnim mentalnim kondicijama i sličnom ideologijom iz Rijeke pokazali zabrinutost za njegov status zamjenjujući teze da je Surla neosnovano osumnjičen i da to rade „kriminalci“ iz policije i tužilaštva.  

Činjenice koje sada oslikavaju rezultate rada represivnog i pravosudnog aparata govore da se u Lici u posljednjih nekoliko godina kao nikad prije ozbiljno zagrebalo po temama koje se nekada nisu smjele niti spomenuti i očito da nastavak takvog trenda sa sadašnjim čelnim ljudima u represivnom aparatu neke smeta bojeći se da policija i tužilaštvo ne pokucaju na nečija još uvijek nedodirljiva vrata i upitaju kako se stekla zavidna imovina u novcu, nekretninama i   pokretninama odnosno gdje su deponirana sredstva od ilegalnih transakcija.

Miroslav Surla pokazao se kao izvrstan instrument, sredstvo do cilja takve grupacije ogrezle u kriminal jer je više nego očito da je produžena ruka kriminalnih skupina kojoj i sam pripada, međutim žalosno je što je još uvijek represivni i pravosudni sustav trom i bez odgovarajuće društvene i političke potpore za brzo i efikasno otklanjanje ugrožavajućih faktora koji nagrizaju društvo.

  I što nakon svega  izrečenog dodati za kraj, tko je zapravo Miro Matijević?

Čovjek koji je protjeran iz svih mjesta gdje je do sad boravio, nije s ovih prostora Like, u Lici nije rođen, i što ga motivira da „hvali“ i podmeće Ličanima koje niti ne poznaje.

Čovjek koji je bespravno zauzeo tuđu nekretninu, a istodobno predbacuje drugima da su bespravno zauzeli tuđu imovinu, vodeći se načelom „napad je najbolja obrana“.

Čovjek kojem je regularno utočište tj. prebivalište davao nedužan čovjek koji i sam dvoji o onome što ga je snašlo i to u vrijeme kada je Surli trebalo formalizirati uvjete za bavljenje, nazovimo to „politikom“.

Isto tako postavlja se opravdano pitanje tko ga je poslao i za koga radi?

Surla je došao u Liku kao član jedne udruge, a kako kroz angažman te iste udruge nije i ne može ostvariti planirane ciljeve za koje je poslan, njegov poslodavac je osmislio novi plan i infiltrirao ga u politiku.

Da apsurd bude veći Surla nastupajući kao Matijević i prekaljeni „hrvatski branitelj“ nameće se za čelnika desničarske stranke HSP dr. Ante Starčević, gdje se zadržao onoliko koliko je trebalo predsjednici stranke gđi. Tomašić da shvati tko je on i koje su mu nečasne namjere.

U posljednje vrijeme pokušava se nametnuti nekim braniteljskim krugovima tražeći podršku za svoj rad i napade na te iste branitelja. Kako je to moguće da dio braniteljske populacije nasjeda na tako prizemne paraobavještajne metode kada se zna da  Surle u hrvatskoj nije bilo kada su Ličani ginuli za Liku i Hrvatsku dajući svoje živote. Da li je itko u to vrijeme za njega čuo u Lici. Zna se da je bio u Češkom zatvoru i to zbog svodništva ili prostitucije i kvarenja moralnih osjećaja djece i maloljetnika.

Ono što je naročito zanimljivo to je da se većina njegovog života odvija na granici zakona, a često je prelazio i tu granicu. Dok je bio u Češkom zatvoru, Hrvatska vlada mu je okrenula leđa. I što mislite tko je tada uskrsnuo? Gospodin Puhovski uspijeva ga nakon dvije godine izvući iz zatvora. Za koga onda radi Puhovski? Sada kada je to poznato vrlo je zanimljiva priča (Surle) Matijevića o njegovim ličkim korijenima i nasljedstvu jednog imanja u selu Doljanima.

Spomenuta dvojica bez dvojbe rade za krupni kapital, rade za nekoga tko bi htio kupiti Liku. Možda ime i prezime  Georga Sorosa u ovoj „misiji“ nešto znači? Zasigurno nisu oni osloboditelji nikoga u Lici već njih zanimaju ljepote Like i Hrvatske!!! Tko je u Lici pravednik, a tko lopov i agresor možda je najbolje da kažu institucije pravne države, a do tada Matijević tj. Surla i njegovi poklonici mogu očekivati da njihov prljavi i kriminalni način borbe za „pravdu i pravednost“ nikada kroz povijest nije prošao u Lici pa neće ni sada.    

 

                                                            ZA ISTINU I PRAVDU U LICI

                                                HRVATSKI DRAGOVOLJCI DOMOVINSKOG RATA 


www.slobodnalika.com

Zadnji komentari

Povezani sadržaji...

Pretraži slobodnalika.com Pošalji prijatelju

Aktualno

Kolakušić je 5

11.12.2019 20:52:31

Gospodarstvo

Prosinac u Gospiću pun domaće ličke hrane

12.12.2019 09:37:02

Politika

Kolakušić je 5

11.12.2019 20:52:31