Slobodna Lika - Regionalni Portal Ličko Senjske županije - Gospić, Ogulin, Senj



Moje sjećanje na krvavi Plitvički Uskrs 1991.godine, od života list papira je bio vredniji !

30.03.2019 17:26:11

Na Uskrs 1991.godine bio sam mlad, dva mjeseca prije napunio sam 20 godina života. Iako sam u stvaranje Domovine krenuo sedam  mjeseci prije krvavi Plitvički  Uskrs bio mi je prvo veliko životno kalenje, iako  su  me  1989.  godine  komunisti  u  Gospiću  predvođeni  Jojom Šuperom  u   sekretarijatu  za  obranu " nagradili " vojskom  u  JNA  u  Đakovici  na  Kosovu, kao  mladi  graničar  na  Albansku  granicu,  Plitvice  su  bile pakao.  Sjeli   smo  u  Gospiću  u  autobus i krenuli   u pakao. Bio sam mlad, i tada u autobusu možda najmlađi, pa riječ smrt ništa mi nije značila baš kao i Josipu Joviću koji je bio dvije godine stariji. Ostalo mi je dok sam živ u sjećanju kada su nas pokupili u Gospiću i nisu ništa rekli kuda nas voze autobusima  da  je bila  prava zima i magluština, da  se  prst  pred  očima  nije  vidio, tek  kada smo došli do Karlovca rekli su nam, idete  čuvati  od  Martićevaca  Plitvička jezera. Došli smo i smjestili se u hotele i odmah dobro se sjećam su me sedmog pročitali da idem odmah  na stražu.  I bukava iza hotela Plitvice je i danas živa, gdje sam  prvu  noć proveo na straži. Valjda zato što sam bio mlad, i  nije mi bilo niti hladno i nisam imao osjećaj straha. I onda je počeo život u izolaciji, puška, pištolj i nešto municije, a svuda oko nas obruč i tenkovi JNA i vojska naoružana do zuba, kada god dođe obljetnica Uskrsa Bogu se zahvaljujem kao i neki drugi, i  sve je ništa nad pakao Plitvičkih jezera, jer kako godine idu sjećanjem na krvavi Uskrs uvijek mi šalju poruku, da je život  najvredniji, a na Plitvičkim jezerima gleda  sam  uz  druge  smrti u oči  dugo,  dugo. 

HOTEL  BELLVUE  !

Čuvao   me  dragi   Bog   i  tada  kada  je  jednog  dana  bilo  oko  podneva   u Hotel  Bellevue, unutra  je  upao naoružan oficir JNA i još njih nekoliko i na mene repetirao  pušku, zašto nije pucao niti  danas  mi  nije  jasno, možda  zato  što  je  ispred  sebe  imao  dijete. Što je vrijeme odmicalo od "život" u takvim uvjetima bio je vredniji list papira, zato su dani postajali sve duži, a noći na straži vječnost. Potrajala je ta moja straža u paklu Plitvičkih jezera punih 40 dana kada sam imao vremena u pauzama straža upoznati jako divnih ljudi pravi, neke  i  danas sretnem, a neke i ne, jer neke je Bog pozvao sebi da drže nebeske straže.

PLAČ  I  ČARAPE  MOJE  STARE  MAJKE 

 I danas se sjetim našeg boravka u hotelu Plitvice, dugih noćnih  priča između straža, sjetim se nemirnih pobunjenih Srba što su svake noći na jezero Kozjak dolazili provocirati, one guste šume, velikih bukava koji su bili jedino sigurno da se čovjek skloni, magle koja je uz studen bila vladarica, sjetim se lički čarapa moje pokojne majke koji su zlata vrijedili u dugim noćima na straži. Sjetim se i plača u slušalicu majke, koji mi je govorila, kad ćeš mi doći, a svaki su kratki razgovori završavali, bolje da nije zvala!. Danas kad se sjetim svega uvijek isto zaključim, da me je kao i mnoge druge koji su bili sa mnom Dragi Bog sačuvao. Sjećanja na Uskrs iz mladosti na Plitvičkim jezerima u meni će dok sam živ živjeti, a najveće mi je bogatstvo da mi djeca znaju da sam bio tamo gdje se prava sloboda Hrvatske rađala.

Željko Popović, vlasnik  i  urednik  portala  Slobodna  lika, sudionik  krvavog  plitvičkog   Uskrsa  1991.godine


www.slobodnalika.com

Zadnji komentari

Povezani sadržaji...

Pretraži slobodnalika.com Pošalji prijatelju