Ulizivanje je "cvjetalo" dok je Milinović bio politički moćan, kada je bio vladar, no "lizanje" je od jednom skoro nestalo kada je Milinović dobio bucu u guzicu u HDZ-u. Profesionalni ulizivači preko noći su jedan po jedan nestajali, nekoga je počeo boljet zub, nekog palac, netko je počeo dobivati proljev i ulizivačka momčad se raspala jer interesna lopta je pukla. Ulizivanje bi potrajalo,  da je Milinović ostao politički jak, no kada je pao društvo se rastočilo, kao stara kaca. Uz bahatost, silu, moć, i  ego Milinovića je u konačnici koštala dupeliznička momčad koja je bila većinom sastavljena od interesni nepismeni premazani kokošara koje da je Milinović tražio svijećom ne bi bolje našao. Godinama  to ulizivanje i tepanje je bilo grozno gledati sa strane, no život tako piše i onu staru, s kim si takav si. Zanimljivo Milinović se nikada nije družio sa ljudima svoga ranga obrazovanja, nisu ga nikad zanimali, pa mnoge ne čudi da je na kraju kada je izgubio političku moć ostao kao som na suhom. Tako su mnogi godinama komentirali da se je Milinović izabrao društvo sa kojima ozbiljni ljudi ne bi ovce čuvali, no Milinoviću je društvo odgovaralo, pa kako je vrijeme odmicalo "visibaba" život mu se pretvorio u jednu veliku zabludu. Da je htio drugačije, nikada ne bi gradio svoje propale političke ideale na gradskim kokošarima koji u životu nisu svojim radom napravili pasju kućicu. 

Uz  dupelizce, lizanje je bilo i od lokalnih medijskih kokošara, "novinara" koji  su uljepšavali  Dadinu stvarnost praveći medijsku  lizaljku - klizaljku. Možeš  misliti  kada  ti  medijsko  perje  dižu  likovi  koji  u  bunkeru  od  osobnog  automobila  voze  drva  i  griju  se.  Na kraju ne zna se tko je više štete nanio Milinoviću, dali interesni dupelizci, ili lokalni medijski kokošari koji su  zajedno kumovali da je Milinović sa velikog konja, pao na malog magarca.