Slobodna Lika - Regionalni Portal Ličko Senjske županije - Gospić, Ogulin, Senj



Moja sjećanja na krvavi Uskrs na Plitvicama, od života bio je vredniji list papira

31.03.2020 07:38:18

Na današnji dan prije 29 godina sjećam  se  dobro  bio je kao danas  snijeg i  zima. Bio je krvavi Uskrs 1991.godine. Bio sam mlad, dva mjeseca prije napunio sam 20 godina  života. Iako sam u stvaranje Domovine krenuo sedam mjeseci prije krvavi Plitvički Uskrs bio mi je prvo veliko životno kalenje, koga ću se sjećati dok sam živ, vjerujem kao i mnogi drugi koji su bili sudionici krvavog plitvičkog Uskrsa 1991.godine. Vratio sam se godinu dana prije 1989. godine iz  JNA u Đakovici na Kosovu, kao mladi graničar  sa  Albanske  granice gdje su me poslali tadašnji Hrvati komunisti  iz  Gospića  koji  danas  imaju  status  domoljubni   građana  u  gradu  heroju.  Iako sam mjesecima proveo po  karaulama uz  Albansku granicu koja je tada bila poput danas Sjeverna  Koreja Plitvice su bile pakao. Sjećam se.  Sjeli su nas u Gospiću u autobus i odvezli u pakao. Bio sam  mlad, i tada u autobusu možda najmlađi, pa riječ smrt ništa mi nije značila baš kao i Josipu  Joviću koji je bio samo dvije godine stariji. Ostalo mi je dok sam živ u sjećanju kada su nas pokupili u Gospiću i nisu ništa rekli kuda nas voze autobusima da je bila prava zima i magluština, da se prst pred očima nije vidio, tek kada smo došli do Karlovca rekli su  nam, idete čuvati od Martićevaca  Plitvička jezera. Došli smo i smjestili se u "hotele " i odmah dobro se sjećam su me sedmog pročitali da idem odmah na stražu. I bukava koja je ostarjela iza hotela Plitvice je i danas živa, iza koje sam prvu noć proveo na straži. Valjda zato što sam bio mlad, i nije mi bilo niti hladno i nisam imao osjećaj straha. Počeli su  dugi dani života u izolaciji, puška, pištolj i nešto municije, a svuda oko nas obruč i tenkovi JNA i vojska naoružana do zuba. Bilo  smo  žrtveni  janjci  sa  sudbinom  u  tuđim  rukama.  Odgojen sam da vjerujem u Boga no kada kada dođe obljetnica Uskrsa Bogu se zahvaljujem da sam živ i da sam uspio zahvaljajući samo Bogu preživjeti pakao Plitvičkih jezera, jer kako godine idu sjećanjem na krvavi Uskrs uvijek mi šalju poruku, da je život najvredniji, a na Plitvičkim jezerima gledao sam uz druge smrti u oči dugo,dugo. Čuvao me dragi Bog i tada kada je jednog dana bilo je oko podneva u Hotel Bellevue, upao naoružan oficir JNA i još njih nekoliko i na mene repetirao pušku, zašto nije pucao niti danas mi nije jasno, možda zato što je ispred sebe imao dijete. Što je vrijeme odmicalo od "život" u takvim uvjetima bio je vredniji list papira, zato su dani postajali sve duži, a noći na straži vječnost. Potrajala je ta moja straža u paklu Plitvičkih jezera punih 40 dana kada sam imao vremena u pauzama straža upoznati jako divnih ljudi pravi, neke i danas sretnem, a neke i ne, jer neke je Bog pozvao sebi da drže nebeske straže.

PLAČ I ČARAPE MOJE STARE MAJKE KOJE VIŠE NEMA

I danas se sjetim našeg boravka u hotelu Plitvice, dugih noćnih priča između straža, sjetim se nemirnih pobunjenih Srba što su svake noći na jezero Kozjak dolazili provocirati, one guste šume, velikih bukava koji su bili jedino sigurno da se čovjek skloni, magle koja je uz studen bila vladarica, sjetim se lički čarapa moje pokojne majke koji su zlata vrijedili u dugim noćima na straži. Sjetim se i plača u slušalicu majke, koji mi je govorila, kad ćeš mi doći, a svaki su kratki razgovori završavali, bolje da nije zvala!. Danas kad se sjetim svega uvijek isto zaključim, da  me je kao i mnoge druge koji su bili sa mnom Dragi Bog sačuvao. Sjećanja na Uskrs iz mladosti na Plitvičkim jezerima u meni će dok sam živ živjeti, a najveće mi je bogatstvo da mi djeca znaju da sam bio tamo gdje se prava sloboda Hrvatske  rađala.Ovo pišem  zbog osobnih sjećanja, bez namjere da veličam svoju ulogu u Domovinskom ratu, ona je bila skromna i ponosna, jer sam bio tamo gdje je trebalo tada biti,  kao  i  neki  drugi, a  nije  nas  bilo  puno,  kada  vidim  danas  u  Gospiću  tko  se  predstavljaju  kao  heroji  rata  navire  puno  pitanja.  Vjerujem da  kod pravih hrvatskih branitelja ima cijenu, jer pravi branitelji kao i Ja nisu ništa tražili od Domovine niti su bilo što dobili. Žao mi je što ove godine životne nevolje su prekinule lanac sjećanja na krvavi Uskrs na Plitvicama, jer to je dan kada sretnem ljude koji su bili na Plitvicama 1991 godine, da se nikad ne zaboravi. Kad  je  Rat  prošao  mislio  sam  da  neću  morati  u  godinama  poslije  pisati  gdje  sam  bio, da  će  to  ostati  privatna  uspomena  koji  Spomenar  nikome  ne  bi  poželio, ali  ljudi  koji  su  iz  rata  izašli  kao  ratni  profiteri  natjeraju  čovjeka  da  se  mora  sjećati. 

Željko  Popović,  Slobodna Lika


www.slobodnalika.com

Zadnji komentari

Povezani sadržaji...

Pretraži slobodnalika.com Pošalji prijatelju