Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
Stihovi njegovih pjesama mnogima su i sada u sjećanju te prizivaju uspomene na bezbrižne dane djetinjstva.
Dobriša Cesarić rođen je 10. siječnja 1902. godine u Požegi Djetinjstvo je proveo u Požegi, gdje je stekao osnovnoškolsko obrazovanje i završio dva razreda gimnazije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1906. godine, došao je u Zagreb. Završio je gimnaziju, upisao pravo, a godinu dana poslije i filozofiju. U zagrebačkom časopisu za mlade Pobratim objavio je svoju prvu pjesmu I ja ljubim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine. Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine.
Umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.
