Skandalozni slučaj odlaganja plastičnog i medicinskog, infektivnog i opasnog otpada u nekadašnje silose PPK u Gospiću, navodno čak i na gradsko komunalno odlagalište mješovitog otpada Rakitovac, govori rječitije od svih političkih deklaracija, populističkih obećanja i slatkorječivih laži, o stvarnoj naravi hrvatske politike. O njezinom potpuno neodgovornom odnosu prema građanima, njihovom zdravlju i očuvanju okoliša. Možda zvuči agresivno i isključivo reći da su državne institucije, prije svih Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u funkciji investitora i njihovih interesa, a ne građana i očuvanja prirode, ali novinarsko iskustvo nam daje pravo zaključivati da je tomu upravo tako. Više od godinu dana je prošlo otkako je u gospićkom silosu odložen opasni otpad naprosto zatrpan u zemlju. Nezakonito odloženi materijal i dalje je tu, ništa se do danas nije promijenilo otkako su ga tamo odložili Josip Šincek i suradnici udruženi u zločinačku organizaciju s ciljem stjecanja profita na račun zdravlja Gospićana.
Užas otpada (foto TRIS/G. Šimac)
De facto se radilo o obiteljskom biznisu, jer uz „vanjske suradnike” bar pola Šincekove obitelji bilo je uključeno u ovaj kriminal. U tom prljavom biznisu Šincekovih nije stradao samo Gospić, nego i Varaždin, Senj, Benkovac, do kojih također vode tragovi njihova zločina i smrad neodgovorno odbačenog otrovnog smeća. No, Gospić je specijalan slučaj, jer, još nije ni počela sanacija opasnog otpada, a već je izbila nova afera s Tvornicom litija koja je zapravo već izgrađena na drugom kraju grada, u Smiljanskom polju i samo čeka uporabnu dozvolu da krene s radom. Da nastavi tamo gdje je Šincek zaustavljen, s kontaminacijom Gospića i prisilnim iseljavanjem i ono malo stanovnika na tom prirodno rajskom području…
Cinična nagrada Josipu Šinceku za doprinos zaštiti okoliša!
Kad je o opasnom otpadu riječ, razlika od prije godinu dana i danas je samo u tome što se zločinačko udruženje razotkrilo, što su Šincek i ostali uhićeni i pritvoreni, što se ispostavilo, kako su objavila 24sata, da je prste u poslu s uvoznim opasnim otpadom imao čak i bivši glavni državni odvjetnik Andrija Mikulić, koji je, prema izjavama prvookrivljenog koje je dao USKOK-u, od Josipa Šinceka tražio mito. Za odgovarajući mito infektivni medicinski otpad mogao bi se, prema mentalitetu i etici naše administracije, odložiti i na Trgu bana Jelačića. Takva je to država, takvi su njezini dužnosnici, takve su njezine institucije, kontaminirane krimogenim, korumpiranim likovima kao i gospićki silosi otrovnim otpadom, gdje je mjesto i HDZ-ovim i s njima povezanim kriminalcima za koje je novac jedina vrijednost kojoj se klanjaju…
Da stvar bude vulgarnija i besramnija, investitor Josip Šincek i obitelj, dobar dio toga otpada uvezli su iz Italije, na njemu dobro zaradili, a onda ga iskrcali Gospićanima u dvorište. A nije riječ o jednoj suspektnoj vrećici smeća, radi se o nevjerojatnih više od 35 tisuća tona! Od mirisa novca Šincek nije osjetilo miris potencijalne smrtonosne bolesti koja prijeti stanovnicima u okruženju odlagališta, a još manje ga je savjest pekla što Gospić pretvara u europski deponij opasnog otpada. Kako smo vidjeli, posao ga je krenuo, pa ga je nastavio širiti diljem Hrvatske ( Senj, Varaždin, Benkovac ) kako bi multiplicirao zaradu.
Da nije bilo istrage EUROPOL-a, nakon čijeg otkrića „zatrpanog blaga” Šincekovih, država preuzima slučaj i obećava javnosti početak sanacije i redovito izvještavanje svakih 15 dana o poduzetim aktivnostima, što nikad nije ispunjeno, pitanje je da li bi se afera još uopće otkrila, a i nemoralni grabežljivci okupljeni oko Šincekovih, vjerojatno bi osilili i raspojasali te uvozili sve veće količine opasnog otpada i trovali sve više hrvatskih gradova i naselja. S ekipom beskrupuloznih lopova bavit će se pravosuđe, ali hoće li se itko napokon pozabaviti opasnim otpadom koji i dalje, godinu dana poslije otkrića, leži na istom mjestu, na rubu Gospića, uz kuće i obiteljska gospodarstva koja su se otvorila za turističke mogućnosti? S infektivnim, opasnim otpadom na jednom, i Tvornicom litija na drugoj strani grada, o turističkim perspektivama Gospićani mogu samo sanjati. Prežive li katastrofu koja im se pred očima događa, a država šuti i ne poduzima ništa…
Natpis o ‘neopasnom otpadu’ (foto TRIS/G. Šimac)
Građanska inicijativa “Gospić je naš dom”
Institucije su se cijelu minulu godinu zapravo međusobno loptale s nadležnostima, o čemu su nam, ne bez frustracija, ali ipak s nadom, govorili članovi građanske inicijative ( GI ) „Gospić je naš dom”.
Radi se o skupini odgovornih građana koji su se organizirali odmah nakon izbijanja afere, a nekoliko dana prije velikog prosvjeda Gospićana. Nema ih više od 20-ak, ali po opsegu aktivnosti, po broju dopisa koji su uputili institucijama tražeći odgovore, reklo bi se kao da ih je stotinu.
U povodu nedavne godišnjice otkrivanja afere sazvali su konferenciju za medije, točno 13. veljače, na dan izbijanja afere u javnost, i konstatirali da sanacija nije ni započela, da su analize kontaminiranog zemljišta napravljene, ali javnosti nisu nikad predočene. Toliko o transparentnosti hrvatskih institucija…
Samo dan uoči konferencije za novinare građanske inicijative „Gospić je naš dom”, Fond za zaštitu okoliša objavio je Poziv za prethodno savjetovanje u postupku javne nabave, ali samo manjeg dijela otpada, oko 10 posto ukupno procijenjene količine, odnosno površinski rasutog sloja ilegalnog otpada. U dokumentaciji javnog poziva nalaze se, među ostalim, i laboratorijski nalazi uzoraka otpadnog, površinskog, materijala. Dostupni su gospodarskim subjektima u javnoj nabavi, ali građanima – ne! No, njihova uključenost u tehničku dokumentaciju za javni poziv, učinila ih je dostupnima i članovima GI.
– Posebno je strašno – kažu u Inicijativi- što neki nalazi datiraju još iz travnja 2024., i što je u njima vidljivo da sadrže opasne elemente u visokim, zabrinjavajućim koncentracijama. A to su podaci- ističu – koji se odnose na tlo na kojem ljudi žive! Ako su takvi nalazi postojali gotovo dvije godine, zašto javnost o tome nije bila informirana?
E, sada su napokon dostupni i, zahvaljujući angažmanu građanske inicijative „Gospić je naš dom”, stavljeni građanima na uvid.
– Godinu dana mi se trudimo doći do odgovora iz institucija, nastojimo biti konstruktivni, ne bavimo se politikom, ne izigravamo ni DORH ni USKOK, mi samo želimo da se opasni otpad što prije ukloni iz Gospića– objašnjava nam Daria Došen iz inicijative „Gospić je naš dom”. Nije to jedina građanska inicijativa koja se osnovala iz čiste muke zbog inertnosti sustava, šutnje institucija i činjenice da se u godinu dana nije baš ništa učinilo na sanaciji. Spominju nam i udrugu „Gospić bez otrova”. Podupiru njihovo djelovanje i naglašavaju: Imamo zajednički cilj, i dobro je da se ljudi angažiraju”.
Nisu se silosi i zemljište oko njih napunili preko noći. Ljudi su godinama prijavljivali silne kamione oko silosa, upozoravali da se tamo nešto baca, pozivali institucije da djeluju, ali, uzalud. Gospić je mali grad, a lopovi, koji su u opasnom otpadu namirisali novac, su mislili da će njihova aktivnost proći neopaženo. Srećom da nismo osuđeni samo na hrvatske institucije, pa se skandal razotkrio zahvaljujući EUROPOL-u, i ta su otkrića doslovce digla Gospić na noge. Organiziran je veliki prosvjed na koji je došao i gradonačelnik Darko Milinović koji je tada za HRT kazao da očekuje odgovor kako je moguće da otpad prijeđe granicu, cijelu Hrvatsku i da završi ne samo u Gospiću, nego bilo kamo gdje nije dopušteno njegovo zbrinjavanje.
Ali, Hrvatska je to. Moguće je, moguće…
Odgovorne za otpad navodno istražuje Uskok, no otpad je i dalje tu, zagađuje tlo, zrak, nadzemne i podzemne pitke vode
(foto TRIS/G. Šimac)
Tek se priprema prva faza sanacije, svega 10 posto ukupnog otpada
Inicijativa “Gospić je naš dom” nije bila organizator prosvjeda, ali je u njemu sudjelovala. Oni su se više fokusirali na dobivanje informacija iz institucija, pa su stali slati dopise na sve strane. Prikupili su i oko 2500 potpisa za apel kojim traže da se opasni otpad hitno ukloni iz Gospića. Obraćali su se lokalnim i državnim institucijama, od Grada i Županije, preko Pučke pravobraniteljice, Zavoda za javno zdravstvo do Ministarstva zaštite okoliša i Fonda za zaštitu okoliša, Državnog inspektorata i DORH-a. U početku su ih svi ignorirali. Prve odgovore dobili su od Pučke pravobraniteljice i predsjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša Dušice Radojčić, i to je probudilo čak i trome državne institucije i činilo se da je napokon krenulo.
– Imali smo sastanke s predstavnicima županije i oni su prihvatili neke naše ideje, pa je tako postavljena i mjerna stanica za mjerenje kvalitete zraka. Predlagali smo da se otrovni otpad koji je odložen kod silosa privremeno zaštiti, oko te ideje smo angažirali brojne pravnike, inženjere, kemičare, ljude svih struka i napravili elaborat privremene zaštite. Predstavili smo ga županiji koja je načelno pokazala dobru volju da to pokrene, ali je onda sve stalo jer nijedna institucija nije htjela odobriti taj elaborat. Ni Fond, ni Ministarstvo, nitko. Teško je to razumjeti- veli rezignirano Daria Došen iz inicijative „Gospić je naš dom”.
– Nakon godinu dana napokon je u tijeku natječaj za izvođača radova na uklanjanju dijela otpada, onih površinskih 10 posto, i to je prva faza sanacije. Nismo do jučer ni znali da će se sanacija provoditi u fazama…to smo saznali na tribini koju smo u studenome prošle godine organizirali i na koju su došli brojni predstavnici državnih institucija. Na tribini je predstavnik Fonda za zaštitu okoliša kazao da će se sanacija provoditi u fazama. Za prvu su sada raspisali natječaj, a druga faza, koja uključuje zatrpani opasni otpad, je na čekanju, jer traje istraga. Točnije, istraga je proširena i dok ne bude završena ne može se pristupiti radovima na sanaciji. Mi smo im podastrli dokumente iz kojih je vidljivo da su istražne radnje za otpad kod silosa završene, no Fond se poziva na usmene informacije iz DORH-a ( ?! ) Točno je- veli Daria- da je istraga proširena, ali to nije razlog da se stane sa sanacijom jer istraga ne smije spriječiti mjere zaštite okoliša kad je u pitanju zdravlje ljudi. Postoji europska direktiva koja jasno kaže kad je nekim ekološkim kaznenim djelom pogođeno zdravlje stanovništva, tijek istrage ne zaustavlja mjere zaštite okoliša. I nakon toga dočekamo da DORH kaže da je istraga završena, da bi se sad opet izvlačili proširenjem istrage- ogorčeno će Daria.
Predstavnici vrijedne građanske inicijative koja se bori za opstanak, sadašnjost i budućnost Gospića i okolica (foto TRIS/G. Šimac)
I drveće umire od toksina s nezakonitog odlagališta, što će tek biti s ljudima…?
Upozorava i na identičan slučaj u Italiji gdje je takav otpad bio dugo izložen procjeđivanju uslijed kiše i snijega, i visokim temperaturama, prouzročio masovno obolijevanje stanovnika i visoku smrtnost od karcinoma. A Gospićem se šire priče da je i drveće žrtva toksina s gospićkog nelegalnog odlagališta jer su se stabla uz njega osušila, umrla su…
-Uz sve apele i institucionalna obećanja, sanacija je svedena na jednu desetinu ukupnog otpada, a pitanje je i kad će to biti sanirano jer je tek pokrenuta javna nabava, možda će biti više zainteresiranih izvođača, moguće su i žalbe i sve to odlaže početak sanacije i prve faze za bar dvije godine. Potpuno neprihvatljivo, frustrirajuće i po život Gospićana opasno. No, kao da to nadležne institucije ne shvaćaju ozbiljno. Njih ne smeta ništa, oni u Gospiću ne žive, pa godina ili dvije njima ništa i ne znače…
Znače stanovnicima Gospića, znače članovima inicijative „Gospić je naš dom”, i oni ne kane stati na početku puta. Za primjer imaju mještane Biljana Donjih koji su šest-sedam godina vodili svoju bitku za čist i zdrav okoliš bez tuđe industrijske troske koja im je preko noći iskrcana pred vrata, i bitku su dobili na Europskom sudu za ljudska prava. Nažalost, iako je država morala platiti jednokratnu milijunsku kaznu zbog neizvršenja presude i konačnog uklanjanja troske iz Biljana Donjih, te i danas plaća penale u iznosu od 6500 eura na dan, kad tad pravda će morati biti zadovoljena. Pa i gospićka inicijativa planira pred Europski sud za ljudska prava, kad sve domaće institucije apsolviraju. Najprije su, kažu, nadišli lokalnu i okrenuli se nacionalnoj razini, a sad će se okrenuti i od nacionalne prema eurospkoj. Uzgred napominju da su se svojevremeno obratili i svim hrvatskim europarlamentarcima, ali im baš nijedan od njih, ni desni ni lijevi, nije odgovorio…
– Mi smo administrativna država, ovdje se institucije međusobno loptaju s ovim slučajem, prebacuju odgovornost s jedne na drugu, a vrijeme prolazi. Dobili smo informacije iz postupka javne nabave da su prema provedenim analizama tla za prvu fazu značajno povećane vrijednosti, u odnosu na dozvoljene, teških metala i otrova, olova, kadmija itd. Znamo da su se radile i analize zakopanog materijala, da se tlo bušilo na pet mjesta, provelo sondiranje tla i analiza uzoraka, ali rezultati se strogo čuvaju od javnosti. Mi smo svjesni- kaže nam Željko Devčić iz Inicijative- da se tu radi o nekim sumnjivim kombinacijama državnih institucija i investitora, ali smo u startu rekli da se mi nećemo baviti istragom i utvrđivanjem krivnje, zna se čiji je to posao, mi samo želimo da se taj otpad ukloni. Naravno da se nadamo da će netko i odgovarati za ovaj zločin prema stanovnicima Gospića.
Predstavnici vrijedne građanske inicijative koja se bori za opstanak, sadašnjost i budućnost Gospića i okolica (foto TRIS/G. Šimac)
I azbest s Titovog “Galeba” odložen u gospićkom Rakitovcu…
– A onda još investitor dobije i međunarodnu nagradu za doprinos zaštiti okoliša?! Čisti cinizam, kao da se netko ruga s nama. Pa mogli su bar proguglati o kome se radi. Taj čovjek je pritvoren zbog sumnje na počinjenje opasnih kaznenih djela, a oni ga nagrađuju za inovacije ( Power Multiplier )u ekologiji! Perverzno!- revoltirano će naši sugovornici.
Obratili su se prosvjednom notom organizatoru spomenute međunarodne nagrade, International Exibition of Inventions Geneve, zbog dodjele nagrade Josipu Šinceku koji je Gospić zatrpao s 35 tisuća tona opasnog medicinskog i plastičnog otpada ne mareći za zdravlje stanovnika, a kamoli za okoliš. Obavijestili su ih da je Šincek u Hrvatskoj pod istragom USKOK-a i da su supruga i on zadnjih desetak mjeseci proveli u zatvoru. Naveli su i da je optužen za ozbiljna kaznena djela sudjelovanja u kriminalnoj organizaciji, kriminal protiv okoliša, krivotvorenje dokumenata, utaju poreza i pranje novca. A najveći od svih njegovih krimena je nezakonito odlaganje preko 35 tisuća tona opasnog otpada u gradu Gospiću.
Za članove GI „Gospić je naš dom” utješno je što se u godinu dana došlo bar do prve faze sanacije, jer, da nije bilo njihovog upornog pritiska na institucije ne bi bilo ni te prve faze, sanacije tih minimalnih 10 posto otpada. A sad ih dodatno muči i Tvornica litija koja samo što nije počela raditi, unatoč suspektnoj proceduri dobivanja dozvola, još jedna ekološka bomba u gradu. Ali, nema predaje, nema odustajanja. Angažirali su se već i na postrojenju za preradu litija, a u međuvremenu su i azbest s Titovog „Galeba” doveli u gospićko dvorište. Na Rakitovac, gradski deponij. Tješe ih svi da je azbest u kazetama i da nije opasan. Ali, azbest je to, kako može biti neopasan…
- -Posebna dimenzija problema s otpadom je ekonomska katastrofa, briga za čiste izvore, pitku vodu, s obzirom na zalihe vode s kojima Lika raspolaže i iz koje se napaja i Senj, Pag, Zadar… Ne znam što bi rekla, ne znam je li za sve ovo krivo neznanje, nebriga ili sprega institucija i investitora…- dvoji Jasmina Zeba, pravnica po struci i članica GI. U Gradu i Županiji ih potiču na djelovanje, na komunikaciju s institucijama, kažu im „vi samo gurajte dalje, mi ćemo vas podržavati”, umjesto da oni, a ne volonteri, rade ono zbog čega su dobili povjerenje građana.
Pogon u Smiljanskom polju nadomak kuća (foto TRIS/G. Šimac) - Tvornica litija, nova potencijalna eko bomba
A uz problem s opasnim, toksičnim otpadom Gospićane je, dakle, pogodio još jedan- Tvornica litija u Smiljanskom polju koja je u takvoj fazi izgrađenosti da bi mogla sutra početi s proizvodnjom. Jedino što vlasnika, Aleksandra Devčića u tome koči je poništena građevinska dozvola. Postrojenje je izgrađeno, svakako uz znanje i odobravanje nadležnih državnih institucija koje su početno čak dale dozvolu za Devčićevu preradu litijevog karbonata u litijev hidroksid, ali se onda stvar naglo preokrenula, i nakon tri zahtjeva za izdavanje dozvole, svaki s drugačijom kvalifikacijom tehnološkog procesa, poništena je već izdana dozvola i Tvornica je stavljena na čekanje. Što se tu zapravo dogodilo, može se samo nagađati. No, Gospićane sada muči i strah da bi novi problem s litijem mogao zasjeniti onaj prvi- s opasnim otpadom.
Naši sugovornici iz građanske inicijative „Gospić je naš dom” tvrde da se to neće dogoditi. Paralelno s otpadom ozbiljno su se angažirali i na ništa manje opasnom postrojenju za preradu litija.
– Kad smo shvatili da je tamo nikla zgrada, da dolaze neki investitori koji su u najmanju ruku sumnjivi, krenuli smo, u suradnji s Gradom, prikupljati informacije i jedva smo se dokopali dokumentacije. E to je pravi cirkus! Tri puta su podnosili zahtjev za izdavanje dozvole, svaki put drugačiji. Za prvi zahtjev za mišljenjem koji su podnijeli u ožujku 2023. Ministarstvu zaštite okoliša, bilo je da im treba studija o potrebi procjene utjecaja na okoliš. Tada je bio deklariran jedan, a u drugom zahtjevu sasvim drugi tehnološko- kemijski proces, tvornicu su kvalificirali za drugu vrst proizvodnje. Kako su mijenjali kategoriju, tako su se mijenjale i količine planirane proizvodnje koja je narasla na 10 tisuća tona, a finalno na čak 25 tisuća tona godišnje. Dozvole su, međutim, bile fokusirane na sam građevinski objekt, a po pitanju tehnologije ničim im se ne uvjetuje dozvolu. I na treći zahtjev izdaje im se građevinska dozvola, da bi je Ministarstvo nedavno poništilo. Logično je da trebaju studiju na temelju koje će dobiti okolišni dozvolu u kojoj će biti propisane mjere zaštite, i logično je da inspektorat ima razloga to na tjednoj bazi kontrolirati. Međutim, na ovaj način kako im pristupa Ministarstvo, nisu uvjetovani ničim kad je riječ o tehnologiji. Na sajmovima se predstavljaju nekim drugim vrstama proizvodnje, drugim proizvodima, spominju elektrolizu, tako da zapravo nitko ne zna o čemu se tu radi – tvrdi Dujo Došen, još jedan iz ekipe kojoj je Gospić jedini dom.
– U međuvremenu je investitor kupio, uz samu Tvornicu, oko 800 tisuća kvadrata dodatnog zemljišta, na području koje se zove „studena”, a kako samo ime govori, to je zemljište puno podzemnih voda, koje investitoru, pretpostavljamo, trebaju za planirani proces hlađenja. Ličke vode ne mogu tolikim količinama snabdijevati jednu tvornicu. Županijski Odjel za prostorno uređenje pokrenuo je izmjene i dopune prostornog plana radi dozvole Tvornici litija, koja je sad poništena. Još je aktualno i javno savjetovanje i sve ovisi o njemu. Mi se nadamo- govori nam povjesničar Ivo Brlić iz iste GI- da su nam interesi zajednički.
Investitor se sada prijeti ogromnim odštetnim zahtjevom ukoliko mu se čim prije ne omogući početak proizvodnje.
– Neka prijeti, to se postrojenje može lako demontirati i preseliti na drugu, odgovarajuću lokaciju, pa odštetu može tražiti samo za temelje. Treba ga isplatiti i neka ide ća- govori Dujo, napominjući kako odšteta nije ništa u odnosu na štetu koju Tvornica može prouzročiti Gospiću i njegovim građanima.
Znate kako su rekli zašto dolaze baš u Gospić?„Nema puno ljudi, a ima dobru struju”. Kvalitetnu elektromrežu. Eto, tako oni vide grad i njegove ljude- ojađeno će Ivo. Jer, oni koji dolaze po povoljnu struju, računaju da će je tamo domaćinstvima trebati sve manje…
Gradonačelnik Gospića Darko Milinović oko tvornice ima jednu dvojbu. Pogon bi, kaže, ipak zaposlio 70 radnika, a to nije zanemariva brojka. No, kolikom broju ljudi bi Tvornica uništila zdravlje, povratnicima posao, koji su tek započeli u turizmu?
Gradonačelnik podupire svoje angažirane sugrađane, ali, sve je to bitka za glasove na izborima, odgovaraju oni. Darko Milinović je dobar liječnik, a loš političar i gradonačelnik, ali nije samo on takav, nisu bolji bili ni oni prije njega. On je jednom tjedno u Gradu, ostale dane je na svom poslu u bolnici. U bolnici je profesionalno, u Gradu volonterski. Pa što onda očekivati od gradonačelnika „ u prolazu”?
Pogon u Smiljanskom polju nadomak kuća (foto TRIS/G. Šimac)
Predstavka ministrici Vučković
Inicijativa „Gospić je naš dom” uputila je predstavku ministrici zaštite okoliša i zelene tranzicije Mariji Vučković vezanu za pravilnu kvalifikaciju zahvata ( Tvornice litija ) i primjenu Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, referirajući se na Rješenje Ministarstva od 27.veljače 2026. kojim se poništavaju rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 22. travnja 2024. i zaključak od 5. travnja 2024., čime se predmet vraća u stanje prije donošenja spomenutih akata. Inicijativa u predstavci upozorava, pozivajući se na obrazloženje rješenja, da je u ranijem postupku došlo do pogrešne pravne kvalifikacije zahvata jer je projekt bio prikazan kao postrojenje za taljenje i proizvodnju mineralnih tvari, iako se prema opisu tehnološkog procesa radi o kemijsko-tehnološkom postrojenju u kojem se iz litijeva karbonata proizvodi litijev hidroksid uz nastanak nusproizvoda. Industrijskoj i regulatornoj klasifikaciji takav proces predstavlja proizvodnju anorganskih kemikalija, a ne jednostavnu preradu materijala. Sukladno Direktivi 2010/75/ EU o industrijskim emisijama kemijska industrija obuhvaća postrojenje za proizvodnju osnovnih anorganskih kemikalija, uključujući baze i hidrokside ( npr. natrijev , kalijev ili amonijev hidroksid ) . Litijev hidroksid po svojoj kemijskoj prirodi pripada upravo toj skupini spojeva. Takva postrojenja u tom regulatornom okviru smatraju se kemijskim instalacijama za proizvodnju osnovnih anorganskih kemikalija…
-Slijedom svega, ostajemo pri stavu da predmetni zahvat spada u Prilog 1. točka 10. Uredbe o procjeni utjecaja na okoliš koja se odnosi na kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih anorganskih kemikalija za koje je obavezna izrada studije utjecaja na okoliš, a ne postupak ocjene potrebe studije kako je navedeno u dokumentaciji.
U predstavci se ističe da vraćanje postupka u fazu procjene potrebe studije na temelju postojećeg elaborata ne može otkloniti utvrđenu pravnu kvalifikaciju zahvata jer je elaborat izrađen upravo za postupak ocjene potrebe studije.
Izražavaju stoga ozbiljnu sumnju u vjerodostojnost načina na koji su investitor i izrađivač elaborata prikazali prirodu zahvata, budući da iz dostupne dokumentacije proizlazi da se radi o kemijsko-tehnološkom procesu proizvodnje anorganske kemikalije. Projekt je unatoč tome predstavljen kao „poslovna građevina s pogonom za preradu”, odnosno kao zahvat koji koji bi podlijegao postupku ocjene potrebe studije ( kako bi se moglo ocijeniti da potreba za studijom ne postoji, op.a. )
Takav prikaz zahvata nije tehnička pogreška, već ciljana kvalifikacija koja je projekt smjestila u regulatorni okvir koji nije primjenjiv na stvarnu prirodu tehnološkog procesa.
Zahvat se može pravno kvalificirati ili kao kemijsko postrojenje za proizvodnju osnovnih anorganskih kemikalija iz Priloga 1. Uredbe za koji je obavezna izrada studije utjecaja na okoliš ili bi nadležno tijelo moralo obrazložiti zašto proizvodnja litijeva hidroksida kemijskom konverzijom ne predstavlja kemijsku proizvodnju, treće mogućnosti nema.
A s obzirom da je postupak od početka vođen u pogrešnoj kategoriji zahvata, sve kasnije donesene odluke koje proizlaze iz takvog postupka, uključujući izdavanje građevinske dozvole, nemaju zakonsko uporište- stoji u predstavci te se zaključno ističe:
Očekujemo od nadležnog ministarstva da pravilno kvalificira zahvat sukladno Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, da naloži pokretanje postupka izrade studije utjecaja na okoliš za kemijsko postrojenje, te da o utvrđenim činjenicama i pravnim posljedicama obavijesti nadležno tijelo za izdavanje građevinskih dozvola, odnosno Ministarstvo prostornog uređenja, kako bi se uskladila stajališta nadležnih tijela.
U protivnom ćemo biti primorani o svim okolnostima obavijestiti nadležna tijela Europske komisije, budući da se radi o pitanju pravilne primjene europskog zakonodavstva koje uređuje kemijsku industriju i procjenu utjecaja na okoliš. U slučaju nepravilne primjene tih propisa, Europska komisija ima obvezu reagirati kako bi osigurala njihovu dosljednu provedbu u državama članicama…
Gospić (foto TRIS/G. Šimac
Kontroverze sa studijom utjecaja na okoliš
Ukratko, s Tvornicom litija stvari su se odigravale kronološki ovako:
–investitor je 2023. tražio mišljenje treba li studija za industriju litija, a količine su se tada kretale oko 4 tisuće tona godišnje
–Ministarstvo mu odgovara da treba jer se radi o kemijskoj industriji
–Investitoru to ne odgovara jer procedura traje i do godinu dana, a postoji mogućnost da studija kaže da industrija ne smije ići uz krški kraj koji se nalazi i usred Nature 2000
– ako studija ide, to za investitora znači znatan trošak u mjere zaštite okoliša
– i zato 2024. pronalazi izrađivača studije koji, koristeći rupe u zakonu , mudro priređuje novi zahtjev za mišljenje Ministarstva s novim elaboratom. Sada zahtjev više nije za industriju već se projekt definira kao „poslovna građevina s pogonom za preradu”
– od kemijske industrije i Tvornice prelazi se samo na poslovnu građevinu u kojoj se samo „nešto” prerađuje, a količine su sada već 10 tisuća tona godišnje
– u međuvremenu se mijenja i tehnološki postupak i temeljem toga dobiva pozitivno mišljenje za nastavak radova, bez potrebe izrade studije. Sad je u pitanju sasvim novi zahtjev, a ne nadopuna onog prvog, i Ministarstvo ta dva zahtjeva uopće ne dovodi u vezu. Pitanje je zašto?!
– temeljem pozitivnog mišljenja Ministarstva, Grad izdaje građevinsku dozvolu
– sad kad ima sva mišljenja i dozvole, investitor 2025. koristi povoljan trenutak da nadopuni zahtjev dodatnom tehnologijom ( proširenjem proizvodnje i potpuno novim tehnološkim procesom ) jer, građevinsku dozvolu ima, gotovo sva papirologija je riješena…, a nove planirane količine sad su narasle na 25 tisuća tona godišnje!
– no sad je jasno da se radi o kemijskoj industriji i trebat će mu studija, ali ukoliko mora raditi studiju utjecaja na okoliš, naprosto neće uvesti i taj dodatni proces…
Građanska inicijativa „Gospić je naš dom” doima se zrelije, stručnije i svakako odgovornije od institucija kojima se obraća, pa stoga ne treba očekivati čuda, a ponajmanje prihvaćanje njihove argumentacije u državnim tijelima. Uostalom, bilo bi to priznanje da su pogriješili, odnosno, da su zajedno s investitorom „štelili” dokumentaciju da Devčić izbjegne „gnjavažu” s građevinskom dozvolom. Ali, na kraju svi koji idu prečacem završe na dužem i skupljem putu. Možda će tako biti i s Tvornicom litija i njenim vlasnikom koji očito više vjeruje u „dogovor” nego u poštivanje zakonom propisane procedure.
Gdje je nestao čovjek, Dado Milinović?
Ali, gdje je gradonačelnik Gospića Darko Milinović u cijeloj ovoj kalvariji koja je pogodila njegov grad? Kad je priča o Tvornici litija izašla u javnost zbog očigledne muljaže s građevinskom dozvolom, Dado Milinović se poput razjarenog bika pred kamerama pjenio:
“Gdje je problem? Došli smo do jednog dokumenta i zatražio sam sastanak u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije i taj sastanak sam čekao od studenog pa do nekidan. Kada sam rekao da smo spremni napraviti sve u cilju zaštite zdravlja i okoliša Grada Gospića te na kraju da ću doći štrajkati pred Ministarstvo, podići šator, pet autobusa – onda su me u Ministarstvu primili. Ministarstvo je htjelo baciti lopticu na Grad i županiju, to nisam dopustio. Rekli su da je građevinska dozvola izdana bez da je tražena ekološka mreža, a kada sam pokazao dokument da je tražena ekološka mreža i da je Ministarstvo dalo tumačenje, onda je nastao tajac u Ministarstvu“, nizao je optužbe i jasno detektirao ključni problem:
“Ministarstvo je dalo mišljenje da građevinska dozvola može biti izdana bez studije utjecaja na okoliš. Jučer sam ponovno tražio ministricu da odgovori na pet puta ponovljeni dopis stoje li još uvijek kod mišljenja da ne treba studija utjecaja na okoliš, a radi se o kemijskoj industriji.”
Milinović je tada upozoravao da postoji dokument iz 2023. godine koji nije predmet i nema ga gradska uprava: “Pojavio se novi dokument iz 2025. godine i to sve baca sumnju na legalnost.”
“Opet čekam pet dana na dokument i ponovno pozivam ministricu i počasnog građanina Ličko-senjske županije Plenkovića, i vi se morate uključiti. Nitko ne smije ništa reći dok ne amenuje premijer. Zvrcnite, premijeru, ministricu da mi odgovori – stoji li Ministarstvo iza svog dokumenta da ne treba za tvornicu litija u Gospiću studija utjecaja na okoliš.”
“Tu treba i okolišna dozvola koja je stroži dokument od studije utjecaja na okoliš. Na Gradskom vijeću predložit ću da takav potencijalno sumnjiv ekološki projekt neće ići“, rekao je na N1 gospićki gradonačelnik.
Sada se, međutim, „brani šutnjom”. Pokušali smo čuti što ima za reći godinu dana nakon izbijanja afere s opasnim otpadom koji i dalje stoji na istom mjestu, i to lažno deklariran kao neopasni u obavijesti prilijepljenoj na zgradu nekadašnjeg industrijskog kompleksa kod silosa. Iako je Vlada obećala hitnu sanaciju i izvještavanje javnosti svakih 15 dana o poduzetim mjerama, ništa se od toga nije ispunilo, a gradonačelnik Gospića šuti.
Htjeli smo ga pitati i o Tvornici za preradu litija koja je dobila građevinsku dozvolu bez studije utjecaja na okoliš, pa joj je poništena, a postupak vraćen na početak. Planirali smo ga pitati i kako to da se sustavno, bezobzirno i neodgovorno uništava zadnji ostatak netaknute ličke prirode, a time i šanse za razvoj ovog kraja, koji bi se htio okušati u turizmu, ali litij i turizam ne idu u istu rečenicu. Zanimalo nas je i kako se osjećao kad je Josip Šincek, koji je istovario bar 35 tisuća tona opasnog, infektivnog medicinskog i plastičnog otpada u njegov grad i obilato zaradio čisteći od opasnog kontaminata tuđu zemlju ( Italiju ) a trujući svoju ( Hrvatsku ), pretvarajući Gospić u europski deponij par excellence, dobio međunarodnu nagradu za inovacije u zaštiti okoliša.
Ali, ništa od toga. Milinovićeva tajnica nam je kazala da je gradonačelnik jako zauzet, dobio je bar 20 mailova raznih medija zbog problema s otpadom i litijem, ali ne stiže odgovoriti. Ipak je samo jedan dan u Gradu, a ostale dane u bolnici, u Gradu volonter, u bolnici profesionalac. Na štetu svojih sugrađana koji su mu dali povjerenje da bude gradonačelnik. A on se gradonačelnika igra kad se od medicine odmara. Bilo bi poštenije da tu „igru” prepusti nekom drugom tko ne bi volontirao u gradu punom problema koji, ako se ovako nastavi više nikom neće biti dom…
