U Zagrebu je subotu sudeći po slikama krcatog trga Bana Jelačića održan od 1990.godine najveći prosvjed. Inicijativi Gospić je naš dom glavnom organizatoru prosvjeda uspjelo je dovesti masu ljudi, ujediniti Hrvatsku na smeću, otpadu i čistoj ekološkoj temi.
Do subote bilo je gotovo nezamislivo da nekome uspije ujediniti desne i lijeve, ljude različiti svjetonazora. Iako se danima uoči prosvjeda vodila kampanja da se radi o obojenom političkom prosvjedu sam scenariji prosvjeda je to demantirao.
Osim teške teme prosvjeda, smeća i zagađenja Like i Hrvatske odavno se nije vidjelo veće zajedništvo ljudi, iskazano domoljublje i briga kakva se Hrvatska ostavlja generacijama koji dolaze.
Razne građanske inicijative kroz desetljeća demokracije u Hrvata pokušavale su sa raznim prosvjedima, no do subote bilo je jako malo uspjeha. Inicijativi Gospić je naš dom zato je uspjelo kao nikome u Hrvatskoj.
Dokazalo se da neka mala sredina poput Gospića može pokrenuti cijelu Hrvatsku. Dokazalo se da za velike stvari na početku ne treba puno ljudi. Okosnicu gospićke inicijative čini tek dvadesetak ljudi, što je bilo dovoljno za uspjeh, pa se još jednom dokazala ispravna ona stara, puno baba, kilavo dijete!.
Maloj skupini ljudi kojoj je uspjelo ujediniti inače razjedinjenu Hrvatsku uspjeh je došao jer su u utakmicu ušli sa srcem, što se prenijelo na prosvjednike u Zagrebu gdje je Hrvatsko srce u subotu kucalo kao jedno.
Umjesto da je Liku te subote došlo tisuće ljudi uživati u veličanstvenoj prirodi, Lika je natjerana da dođe u Zagreb i traži ruku spasa. I dobila je. Inicijativi Gospić je naš dom isplatila se žrtva za čišću i bolju Hrvatsku i Liku. Inicijativa se uspjela i zato što joj je uspjelo napraviti odmak od politike koja je globalno puno zagadila Hrvatsku i nije dala političkim mešetarima i kokošarima, poslijeratnim političkim profiterima da prosvjed iskoriste za jeftino ubiranje političkih poena kod naroda, koji je u subotu pokazao da je umoran i prevaren, ali da želi živjeti u zdravoj Hrvatskoj.
