Pred nama su dva burna tjedna društveno-političkih događanja. Izbori su pred vratima. Svaki malo ozbiljniji političar traži šansu u političkim pretumbacijama. Na političkoj sceni je svakodnevna paljba iz svih oružja. U nedostatku znanja o pojedinim osobama, pojedini kandidati za vrlo ozbiljne funkcije nude i imena ulica po pojedinim osobama, štoviše, prozivaju druge kako to već nisu učinili do sada. Time dokazuju da ne znaju puno, jer se neke osobe prave da su rođene kada i hrvatska država, a zanemaruju ono što su radile u onom komunističkom sustavu, kojem su se dodvoravale. To čine u svrhu dodvoravanja pojedinim glasačima.
Ratne se boje stavljaju na lice. Što se to događa s bojama lica? To je bitno pitanje. U proteklih trideset godina političari su znali često promijeniti stranku. U to vrijeme na hrvatskoj političkoj sceni dominiralo je šest političkih stranaka: HDZ, SDP, HSLS, HNS, HSP i HSS. Kako je vrijeme demokracije odmicalo, tako su se gomilale i neostvarene osobne želje, povećao se broj političkih poraza. Kod nekih su osobne frustracije prešle granicu tolerancije. Dolazi do stvaranja cijelog niza stranaka lokalnog i regionalnog karaktera. Mijenjale su se stranke kao košulje. Tuklo se iz svih oružja po dojučerašnjoj njegovoj stranci i kolegama. Oni koji su više od dvadeset godina vedrili i oblačili i bez njihovog pristanka nije se mogla donijeti niti jedna odluka, osnivaju novu stranku i govore da do sada ništa nije valjalo, ne znajući da upravo prozivaju sebe. Potvrđuju onu tezu: „Teško je biti na vlasti, a još je teže ne biti u njoj!“
Bez kvalitetne infrastrukture stranke nemaju ozbiljniju šansu opstati na političkoj pozornici. Neki, koji su još uvijek u prilici koristiti sadašnju infrastrukturu koristeći cijelu županiju, zavaravaju se da će to moći činiti i dalje. Ipak, većina novih stranaka „plesala je samo jedno ljeto“. Nadam se da će i LIPO otplesati „posljednji tango u Parizu“. Kako su se pojavili, tako će i nestati. U odmetništvu, pojedinci su postigli i ograničene osobne ciljeve, kao npr. postali su pročelnici, ravnatelji… U presudnim momentima, nemajući političku viziju, za svoj osobni interes, prodaju članstvo koje ih je slijepo slijedilo, a što su činili i do sada.
Većina političkih kameleona kad-tad će biti kažnjena i nestati će iz političkog života. Kvalitetan i uspješan političar je onaj koji u svakom trenutku donosi ispravnu odluku i kojem je interes njegovog naroda iznad svega. Neke stranke jedino dobro prodaju maglu. Kupci bi trebali biti mi, obični građani. Pošto se naš lijepi i napaćeni grad nalazi u kotlini, a većim dijelom i županija, magla je kod nas česta pojava. Došlo je vrijeme da kažemo – ne! Predugo su nam neki ljudi prodavali maglu, koju su bogato unovčili, piše čitatelj iz Gospića.
