Jedna osoba pojavljuje se ovih dana u medijima, pokušavajući spasiti što se spasiti dade. (DADE). Bojim se otvoriti paštetu da on iz nje ne bi iskočio. Toliko se samo reklamira, da je to postalo degutantno. „Toliko sam intelektualno, psihološki i stručno jači…“, odajući da u svom obrazovanju nije imao Logike, Psihologije, Filozofije, jer nije završio Gimnaziju. To se vidi iz njegovih postupaka. Rječnik u komunikaciji mu je svako malo da može reći drugoj osobi da ga nabije na onu mušku stvar, bez obzira koliko taj ima godina. Osobna zamjenica JA u instrumentalu glasi: „mnom(e), a ne „menom“.
U subotu je pripremio performans: „Snjeguljica i sedam patuljaka“. (Kod njega ih je doduše bilo osam). Čekanje sučeljavanja sa nekim s kim nije dogovorio susret, liči mi na dramu Samuela Becketta: „U očekivanju Godota“, tragikomedije u dva čina. Sučeljavanje s njim je vrijeđanje, a svoje loše strane pripisuje drugome. Glavni lik je Vladimir (znan i kao Didi) i Ekstragon (znan kao Gogo). Drama počinje. Gogo skida cipele. Neko vrijeme pričaju o svojoj prošlosti, sve dok ne primijete jedno stablo. Gogo dođe do ideje da se objese. No, nemaju uže. Čekaju Godota u nadi da će im njegov dolazak donijeti svijetlo u život. Dolazit će na određeno mjesto sve dok on ne dođe. (Dvorana za sastanke u zgradi Županije). Godot će doći u ponedjeljak, ali ovaj put kao pobjednik.
U drami nema fabule, jer nema ni vremenskog određenja, nema dramske napetosti, jer je nazočna samo jedna strana, a likovi se ne mogu okarakterizirati kao dramski karakteri. Dijaloga ima, ali to su samo besmislice.
Od početka do kraja likovi su izgubljeni, ne znaju što se događa. Kolektivno su izgubljeni. Put ispred njih je zamagljen, probaju se probiti kroz tešku, sivu maglu. Ubrzo svi, osim vođe, postaju svjesni druge, lakše opcije. Da krenu drugim putem, da zatvore davno pročitanu knjigu. Gogo i Didi gledaju u drvo i raspravljaju koji bi se trebao prvi objesiti. Gogo i Didi očekuju čudo, koje se u nedjelju, 30. svibnja neće dogoditi.
Godot nudi spas i bolji život. Gogo i Didi trebaju se probuditi i shvatiti da mogu promijeniti svoj život, samo ako promijene sebe. No, oni to ne shvaćaju. Oni će i dalje čekati i uzaludno se nadati.
A, sad adio i tko zna gdje i tko zna kad.
