Darko Milinović, svrgnuti politički Gubernator doživljava fazu razočarenja u ljude. Stara je narodna da se čovjek najviše može razočarati u ljude oko sebe. Društvenim mrežama kruži snimak Milinovića koji se iza ponoći u svojoj vili mazi sa svojim psom za koga je nakon što je izgubio izbore i otišao u političku mirovinu kako sam priznaje ima vremena. Do 30.svibnja Milinović je više posvećivao pažnje ljudima, nego svome Benu. Napokon imam više vremena za sve pa i za Bena…zaželio me se i on, napisao je Milinović uz popratni video gdje ga kada se vratio kući iza ponoći mazi ljubimac, pa je Milinović nakon političkog slijetanja se uvjerava u onu da je Pas čovjeku najveći prijatelj, i onu kada se čovjek u zoru vrati kući jedino mu se raduje pas !.
DOBAR DOK SE IMA KORISTI
Milinović inače je u životnoj fazi kada nakon političkog pada, gubitka moći i sile praktično preko noći doživljava ignoriranje ljudi, što će biti sve izraženije, jer u modi je da si dobar ljudima dok im trebaš, i dok od tebe imaju koristi, kada ljudi nemaju koristi onda praktično preko noći zaboravljaju korist, brišu uspomene i druženja i postaju stranci. Ta pojava posebno je izražena kod Milinovića koji je dugih 20 godina ili dva desetljeća bio osoba oko koga se vrtio lokalni svijet i osovina oko koga se skupljalo većinom interesno avrlje, po lički kokošari koji su 20 godina svaki dan bilo jutro, večer, zora nosili teglice meda pa je Milinović dugo bio “slatki Dado”.
AVRLJE I KOKOŠARI SU NA KRAJU SKUPI
Svatko od Vas zna nekog kokošara koji se za Milinovića zbog manjeg ili većeg interesa lijepio se kao muha na govno. Kako je vrijeme odmicalo te ulizice postajale su sve gadljivije, a u konačnici kokošari su svaki dan sapunali dasku dok je nisu napravile sklisku da je “medeni Dado” od jednom pao, jer da nije bilo ulizica, kokošara, namazanka možda bi Milinović politički još potrajao. Kokošari su godinama uljepšavali život svrgnutom političkom gubernatoru, pričali su mu što je želio čuti, medili, dok se tegla meda nije razbila. Kokošari su godinama u obruču držali Milinovića pa je kroz godine Milinović od šume nije vidio drveće, i stvorio lažni kult ličnosti koga su stvarali likovi koji bi za sitnu uslugu ćaću svoga prodali.
GUBERNATOR JE SAM ODBRAO AVRLJE I KOKOŠARE
No, nisu krivi kokošari, ulizice kriv je u konačnici sam Milinović koji je godinama skupljao interesno avrlje i davno je trebao shvatiti da od kokošara ne može biti ništa drugo nego kokošar, i da sa ulizicama nema budućnosti. Milinović je u tom ciganliku na drugu stranu nalazio svoje neprijatelje u drugima koji mu nisu nosili meda niti su mu tepali, što se danas ispostavlja kao pogršeno, jer i Milinović sada kada je pao se uvjerava u onu staru da nije svatko prijatelj tko darove nosi.
Razočarenje u ljude svrgnutog političkog gubernatora tek je počelo i trajati će dok je živ.
