Božićnu misu u senjskoj konkatedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.
Božićno vrijeme je, na poseban način, vrijeme svijetla zbog rođenja onoga koji je Svijetlo svijeta. Zato su nam u ovo božićno vrijeme domovi i gradovi obasjani najrazličitijim ukrasnim svijetlima i blještavilom. Ali što to znači?
Nažalost, ta svijetla često su nadomjestak za nedostatak unutarnjeg svijetla, onog istinskog Svijetla koje je Isus. Bilo bi itekako važno shvatiti da je ovo vrijeme kada moramo posebno raditi na tome da dopustimo Svijetlu koje dolazi odozgo, osvijetliti našu nutrinu, naše srce i dušu, da bismo sami postali nositelji svijetla u svijetu. Samo tako će nam Božić biti uistinu dan svijetla i pretvoriti naš život u svijetlo koje neće obuzeti niti ugasiti nikakve životne tame, rekao je između ostalog Biskup Križić.
Svi znamo koliko smo u predbožićno vrijeme okupirani mnogim stvarima: najviše kupovinom poklona, odjeće, obuće, hrane, pića. Tu je još i zahtjevnost uređenja kuće, zahtjevnost kuhinje, nabava božićnog drvca i uz njega nekakvih malih jaslica. Sve ovo je dobro, ali ne smijemo Božić svesti samo na ovo. Gdje je tu Isus koji dolazi nastaniti se kod nas i biti „Emanuel“, s nama Bog? Ima li ikakve pripreme za susret s Isusom? Koliko se računa s vremenom za uređenje naše osobne nutrine srca i duše? Božić će bez toga ostati prazan, brzo potrošen.
Božić od nas traži da postanemo božićno drvce ukrašeno evanđeoskim krjepostima ljubavi, dobrote, velikodušnosti, mira. To su vrijednosti po kojima nas Isus prepoznaje kao svoje.
BOŽIĆ POSTAO BUČAN
Nažalost, za Božić nam redovito porastu druge vrijednosti koje nisu baš krjeposti. Poraste vrijednost kolesterola, triglicerida, dijabetesa, tjelesne težine, ali na žalost ne porastu duhovne vrijednosti. Smanji se snaga duha, a to nas čini slabijima u opiranju različitim olujama ili uraganima koji se obrušavaju na vjeru i imaju za cilj oslabiti ljubav i ugasiti nadu.
Božić nam je postao previše bučan. On, zapravo, traži tišinu da bismo mogli čuti glas Neba koji nam nudi darove ljubavi, svijetla, radosti i mira. Ne dopuštamo Nebu da nas obasja, da bi se otvorili tim darovima i spoznali njihovog Darovatelja. Svjetlo Božića dolazit će i trajati bez obzira na sve one koji ga ne žele primiti nego ga nastoje posve ugasiti. To Svijetlo bit će trajno živo po onima koji su mu otvoreni i koji ga primaju u svoje srce.
Netko će možda, reći: Vjere u Boga je sve manje, broj vjernika je u stalnom opadanju, svijetlo vjere se gasi! Nije to baš tako! Vjera se gasi u onima u kojima nije ni sjala. Za njih ne možemo reći da su vjeru izgubili kad je u pravom smislu nisu ni imali. Ne možemo reći da se vjera ugasila u onima u kojima nije niti gorjela. Bilo je možda, više praznovjerja nego vjere, a to je onda bolje da se posve ugasi. Možda iza toga dođu do pravog svijetla vjere. Hvala Bogu, imamo još podosta onih koji u sebi nose sjaj vjere, čiji životi pokazuju lice Kristovo. Za njih smo Bogu neizmjerno zahvalni u nadi da Bog neće dopustiti da bez takvih ikada ostanemo, zaključio je Biskup mons. Zdenko Križić.
