Stare i mlade novinare i čitatelje zatekla je vijest da je jutros je iznenada u 57-oj godini života preminuo naš dragi kolega, novinar Jutarnjeg lista Zlatko Šimić korijena iz Pazarišta. Kralj, boem, urednik i novinar od formata, i iznad svega čovjek. Tko se god bavio ozbiljnim novinarstvom kapital je bio upoznati Šimića, jer njega se moglo svašta naučiti, pa i ono glavno da postaneš jednog dana pravi novinar.
Zlatko Šimić rođen je u Požegi, a diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Specijalnost su mu bile teme iz poljoprivrede, no bio je i vrstan reporter te autor dugogodišnje kolumne Deset pitanja u tjednom prilogu Magazin Jutarnjeg lista kojega je neko vrijeme i uređivao.
No, Zlatko Šimić bio je više od novinara i urednika, on je bio jedan od simbola Jutarnjeg lista u najboljim, ali i u teškim danima novina. Šime, kako smo ga zvali, bio je legenda redakcije: neopisivo duhovit čovjek koji nam je svojim lucidnim šalama, često i na granici crnog humora, uveseljavao dane. Ponekad mi se činilo da Šimu znaju svi: od čistačica i portira, konobara u obližnjim kafićima, prodavačica u dućanima, kumica na Trešnjevci i na Dolcu… – Gospodine Šimiću, ja bih platio da s vama mogu raditi i da se mogu cijeli dan tako slatko smijati – rekao je davne 2001. godine jedan mladi novinar tijekom putovanja u Parmu na kojemu smo Šime i ja bili s fotografom Borisom Beribakom sa skupinom hrvatskih novinara, opisuje danas Jutarnji list svoga legendarnog novinara i urednika.
Zlatko Šimić i ja bili smo kolege i prijatelji od prvih dana Jutarnjeg lista i neizmjerno mi je teško oprostiti se od njega. Posljednjih pet godina bili smo i “susjedi” u redakciji jer smo sjedili jedno pored drugoga. – Stara, koga Vraga već od jutra tako nabijaš po toj tastaturi. Pa nećeš dobiti Pulitzera. A neću ni ja – rekao mi jednom prilikom Zlatko. Proveli smo brojne sate družeći se s kolegama, najprije u kafiću Globus na staroj lokaciji redakcije Jutarnjeg, a zatim u Van Goghu: svi smo tada bili ne samo novinari, nego smo i živjeli novinarstvo, piše Tanja Rudež.
Svjedočila sam i najvećim trenucima njegove osobne sreće, kad je u kolovozu 2012. godine Zlatkova supruga Katarina Dundjer rodila kćer Lucianu, a zatim u studenom te godine, vjenčanju i krštenju te “najveselijoj svadbi na svijetu”. Izvana naoko pomalo grub, Zlatko je bio dobar i vjeran suprug svojoj Kati te nadasve nježan otac prekrasnoj i veseloj djevojčici Luciani, napisala je Rudež.