Lička sela ostaju pusta. Gotovo svaki dani u nekom selu ugasi se vatra u nekoj kući i više nema dima. Praktično svako selo bilježi demografsku pustoš, pa je posljednjih godina sve češća slika da kada netko u selu umre, nema ga tko više nositi u grob.

Da lička sela umiru neka brže neka sporije najbolji je primjer selo Čanak gdje se život gasi kao svijeća, kako i ne bi kada selo više od 40 godina čeka da se rodi dijete.
ČEKAJ DA PRIBROJIM !
U mjesnoj crkvi bilo je puno svećenika, koji samo služe mise zadušnice i nikome da se posreći da se dogodi čanačko krštenje. Priča je danas tužnija nego jučer.

Koliko selo danas ima stanovnika, pitamo Nikolu Peršu iz Čanka. Čekaj malo da pribrojim!. Nikoli nije trebalo puno. Ima nas 17 i svi stari. Zna Nikola tko je najstariji među svima starima u selu. Nikola Grbac ima 94.godine, priča nam i prebire po prošlosti sela koje je u zlatna vremena imalo učenika u osnovnoj školi u selu da se nastava odvijala u dvije smjene. Danas niti djece, niti škole. Sve su uši uprte u crkvu, jer kada ona zvoni, onda se zna da je jedan manje u selu. Ono malo ljudi što živi u kotlini, prepušteno je tužnoj samoći. Do sela sa bilo koje strane dolazili vodi loša cesta, nema trgovine, nema ništa osim starih ljudi koji živi sa svojom samoćom, pa Čanak je dobar primjer da opravda onu staru, da se čovjek rodi da bi se patio.