Početkom Drugog svjetskog rata kad su se mnogi građani i seljaci morali opredijeliti hoće li stati na stranu partizana ili ustaša, braća su se svađala unutar obitelji. Netko je otišao u partizane, a netko se opredijelio za ustaše. Gospodar jedne obitelji nije htio stati na stranu partizana, ostao je kod svoje kuće. Netko ga je izdao i tretirali su ga kao ustašu te su ga partizani htjeli pogubiti. Kad su partizani ušli u kuću, odnijeli su hranu, kuću su svu pretresli, ali njega nisu našli. On je slutio je što se njemu sprema i pobjegao u šumu. Lutao je od pećine do pećine, ispod Sinjala i ispod Zabrda. Poneka djeca su mu donijela korice kruha, i ostavljala da on to pojede. Kad se zima primicala i kad je postalo hladnije, morao je naći bolje utočište. Našao je stijenje unutar ogromnog griča gdje se nalazila jama. Zavukao se u nju, naložio vatru i zaspao. Padao je snijeg, bila je velika hladnoća, koliko je bio umoran nije ni osjetio da ga netko vuče za čizmu. Kad se trgnuo iz sna zaprepastio se kad je vidio vuka. Od straha iz džepa izvadio je nož koji je nosio sa sobom i zamahnuo prema vuku. Vuk ga je ostavio i pobjegao. Od tog dana i dan danas taj grič naziva se Vučji grič.
Izvorni tekst: Jelena Benčić, 2023.
Legendu prepričala: Viktoria Barković, 2023.
Foto: Jelena Benčić, Viktoria Barković, 2023.
