Da li nakon 30 godina na površinu isplivava istina o Domovinskom ratu u Gospiću i obrani grada ?

Jučer je u Gospiću premijerno prikazan dokumentarni film zanimljiva naziva “Dani prkosa” koji je pokušao rasvijetliti što od 1990.godine, pa do Oluje događalo u Gospiću, koji je u posljednjih 30 godina bio, što se tiče Domovinskog rata, niti na nebu, niti na zemlji. U javnosti je Gospić tretiran, i kao “Grad heroj ” i kao “grad Slučaj”. Upravo dokumentarac Državnog arhiva u Gospiću otvorio je tešku temu obrane Gospića, koja je posljednjih 30 godina bila politizirana od šake ljudi koji sa obranom grada od prvih barikada nemaju nikakve veze. Očekivano, dokumentarac je izazvao dosta polemika, jer lažnih “borčina” u Gospiću se jako puno pojavljivalo i svojatalo ratne zasluge, pa su tako podijeljena mišljenja o onima koji su dobili prostora da u filmu svjedoče svojom istinom što se u Gospiću događalo od prvih balvana i hrvatskih volova, gdje su neki ušli u obranu grada sapirući sa sebe grijehe komunističke prošlosti, jer na početku filma objašnjava se da su prije Domovinskog rata Srbi “vladali” gradom i bili na svim ključnim pozicijama, pa oni Hrvati koji su se uspjeli probiti u vremena prije rata morali su se dokazivati početkom devedesetih jer im je glava bila u torbi. U filmu se malo pažnje daje sirotonji koja je bila spremna golim rukama ići na tenk, sa lovačkom puškom i mesarskim nožem za pasom.

ISTINA JE SAMO JEDNA

U filmu se trebalo više posvetiti činjenicama da je u Gospiću jedno vrijeme puno “heroja” pobjeglo iz grada i ostavilo sirotinji da čuva položaje posebno one teško i opasne u istočnom dijelu grada, Balatinu, Budaku gdje je od života bio vredniji list papira. Gospić je tada nekoliko dana bio kao avet, i da Srbi nisu bili kukavice i da su krenuli samo sa jednim tenkom, grad bi bio pao, pa u filmu neki akteri spominju faktor sreće koji je presudnim danima bio presudan da Grad ne padne u ruke Srba kojih je do prije 1990.godine bilo gotovo pola u gradu. Lažno prisvajanje zasluga u obrani Gospića dovelo je do toga da se 30 godina nije mogla probiti prava istina o teškim vremenima, koja je samo jedna. Pričanje istine što se događalo u Gospiću jedini je put da se sa Gospića makne etiketa “grada slučaja” što je proizvod onih koji sa obranom grada nemaju veze i da se daje više pažnje ljudima, sirotinji koja je izginula da generacije poslije žive u slobodnom Gospiću.

Podijelite sadržaj