Stiglo nam je otriježnjenje. Došle brojke. Pale brojke stanovnika Ličko-senjske županije za čak 15,08% odnosno imamo 8037 manje u odnosu na prije samo deset godina. Inače su brojke u našoj kratkoj povijesti bile vrlo zanimljive lokalnim političarima. Uvijek bi se našao neki broj, neki postotak kojim bi se vješti političar znao pohvaliti. Stope rasta, visine ulaganja, buduće investicije,… Srećom po njih baza je bila malena pa su postotci zvučali impresivno. Na žalost svih nas, baza broja stanovnika je sve manja. A postotak opet impresivan. 15,08% pada u deset godina, a ako uzmemo ovih dvadeset godina koje možemo mjeriti kao razdoblje u kojem se nisu događale katastrofe za našu zemlju, 20%. Toliko je ljudi napustilo ove prekrasne prostore na ovaj ili onaj način. Moje osobno i poslovno uvjerenje je da svaki rad daje svoje rezultate. Da li su ovi brojevi rezultat rada ili nerada, vizije ili „gluvarenja“?Oni su rezultat ličke operacije nazvane „Karta više“. Karta više se traži za Irsku, za Dansku, čak i za Škotsku čiji je sjever po uvjetima za život daleko lošiji od naše županije. Zašto onda ljudi za tamo traže kartu više i žele otići iz ovog prekrasnog kraja? Zato što tamo očito na svim razinama upravljanja shvaćaju da neće ni oni sami moći dalje imati svoj visoki životni standard bez ljudi koji će raditi za njih poslove koji njima više nisu simpatični, bez ljudi koji će i trošiti dio zarađenog novca i ostavljati u državi. Pametno uzimaju ono što smo im nesvjesno dali na pladnju. Odgojili smo i obrazovali mlade ljude i u dobi kad su mogli početi vraćati ono što je uloženo u njih, kad su mogli uložiti svu svoju mladenačku energiju i kreativnost u gospodarstvo ove države i ove regije, mi smo im rekli ovdje nema mjesta za vas. A zašto nema? Jer se nismo brinuli što će biti s vama kad odrastete. Pa neće nitko ovdje ostati ako ne vidi danas ili sutra svoju budućnost ovdje. A budućnosti nema bez radnog mjesta na kojem mlada osoba može pokazati što zna i može i koje će omogućiti sigurnost ostanka i planiranja u svome kraju.Stoga gospodo iskusni političari, shvaćate li vi to?Da bi se nešto učinilo, potrebno je biti svjestan problema i potrebe da se nešto učini. Potrebno je shvatiti razloge koji su doveli do toga. I na kraju, znati što napraviti i kako promijeniti uzroke.Znači rezultati su takvi kakvi jesu, kakve je svatko normalan tko živi ovdje i sam znao. Možda su ispali čak i bolji od očekivanja. Ovaj postotak od 20% u 20 godina je treći „najbolji“ rezultat na ovim prostorima otkad se vrše popisi stanovništva. Naravno, „najbolji“ rezultat je ostvaren od 1991. do 2001. godine kad je pad broja stanovnika iznosio 37%. Drugi „najbolji“ rezultat je ostvaren od 1931. do 1948. godine s padom od 24%. Eto, da ste se malo više potrudili uspjeli bismo dostići ovih 24%. Ako vam dopustimo, taj rezultat ćete sigurno do 2031. godine nadmašiti. Zašto je pad toliko velik kao i za vrijeme najvećih ratova na ovim prostorima, najvećih katastrofa po naš kraj? Pa, odgovor je jednostavan. Dogodila se treća katastrofa. Dogodili ste se VI. Pustili smo vama vlast, pustili smo „ljude bez vozačke da voze autobus direktno prema provaliji“. Pustili smo da s nama upravljaju ljudi kojima dobrobit građana i razvoj ovog kraja nije bio „ni u peti“. Umjesto toga, bilo je bitnije iskoristiti ovo područje opustošeno ratnim događanjima, ali ipak koliko toliko bogato ljudima, za vlastitu korist. Ljudi bez vizije i sa skrivenim namjerama na vlasti ne razmišljaju kako obnoviti gospodarstvo, kako staviti u funkciju objekte iz prošlosti, kako upotrijebiti našu zemlju, kako obrazovati nove generacije, kako ih usmjeriti prema zanimanjima koja mogu biti iskoristiva na ovom području, kako toj djeci pomoći da ostanu i svojom snagom izgrade još bolje društvo. Vi ste umjesto toga samo smišljali kako iskoristiti resurse koji su vam na raspolaganju, naravno, ako je ikako moguće, bez kopanja. Otvarana su radna mjesta koja su bila idealna podloga za stvaranje moći koju ste predugo uživali. Dijelili ste ta radna mjesta koja kao da vam ih je „ćaća“ ostavio, ljudima koji su bili vaši rođaci, kumovi ili na drugi način podobni. Ljudima koji su shvaćali da, ako žele ostati na svojoj djedovini, jedini je način da se podrede novopečenim moćnicima i postanu njihovi poslušnici. To apsolutno ne opravdavam iako ljude razumijem. Na taj način stvoren je lažni dojam idiličnog društva stvorenog po vašoj mjeri. Stvorili ste ogromne frustracije i pesimizam kod većine onih koji ili nisu mogli doći do vaših skuta ili nisu htjeli ići protiv sebe i podrediti se vama. Takve ste na aktivan ili pasivan način potjerali odavde.Ali niste samo vi odgovorni za tu vašu moć i ove brojeve koji su rezultat vaše moći. Odgovorni smo svi mi. Ja ću prvi priznati da sam i ja odgovoran. Predugo sam gledao sve što se oko mene događa i predugo okretao glavu na drugu stranu u nadi da će netko drugi nešto učiniti. Ali valjda je voda morala doći do grla da i ja i očito mnogo mojih istomišljenika nešto učinimo. Odlučnost da se nešto učini je prvi korak u pokušaju zaustavljanja ovog pada. Bitno je da svi shvatimo da dizanjem svoga glasa možemo nešto promijeniti. I to ne samo svake 4 godine, jer taj luksuz odavno nemamo, već svaki dan, kod svake loše odluke nekog političara koliko god on nama bio drag. Jer i oni su ljudi, a ljudi griješe, a mi im ne smijemo dopustiti da misle da su bezgrešni i da je svaka njihova odluka najbolja. Ako narod ostane budan, a političari počnu slušati glas i potrebe naroda, tek tada imamo šanse.Stoga, budimo iskreni prema sebi i priznajmo svoju odgovornost za učinjeno i postanimo odgovorni prema našoj budućnosti i našoj djeci jer za 10 godina neće više imati tko čitati analize rezultata popisa stanovništva.Što vi kažete na pad broja stanovnika?, pita Danijel Tušak.
Play Video
Play Video