Vijest da je nakon gotovo stoljeća života u planini velebitski gorštak Anton Novačić iz sela Jadovno u Velebitu umro, i da je okružen umjesto ljudima vukovima i medvjedima doživio duboku starost dobar je putokaz za ljudsku dugovječnost. Anton je u planini živio bez stresa, mnogi će reći daleko od današnje civilizacije, ali takav život pokazuje se kao ljekovit. Divlji životinja nije bio željan, ali jest ljudi pa kada bi svratio neki prolaznik Anton je bilo dovoljno za sretan život u Velebitu. Kad bi ga otkrili mediji pričao je da o politici apsolutno ne volim čuti. Pogledam kroz prozor, to je moja televizija. Priroda je moja politika, pričao je did Anton za duga života u kome je na svojim leđima iznio iz šume drva više nego konjska samarica.
Bojim se da ne ozebem, ‘ko će mi onda vatru naložit’ – pričao je za života prije nekoliko godina .
Ne pitajte nikad gdje su bile, što su radile ove noge. Što sam ja sve prošao, još da mi je znati je l’ me Bog kaznio ili nagradio, govori Anton dok mu naviru sjećanja. Pamti cijeli svoj život do detalja.
Kod njega uvijek gori vatrica, a starinska kućica odiše gorštačkim duhom. Ispred nje je livada, a iza surovi planinski kamen i zimski ogoljene krošnje. Pitamo ga što radi po cijele dane sam samcat na vrhu planine. Televizor mu je ugašen i ne služi mu baš da ubije vrijeme.
– Ma, tamo možeš vidjeti samo nevaljane gluposti. O politici apsolutno ne volim čuti. Pogledam kroz prozor, to je moja televizija. Priroda je moja politika. Kad vidim kakva se čudesa događaju, sve bih poslao u onu stvar. Ranije sam pratio događanja, ali ne više. Najteže mi pada što su se djeca i mladež nekako iskvarili – kaže te dodaje kako je uvjeren da bi umro isti tren kad bi ga oteli planini i preselili u civilizaciju, iako u Gospiću ima četvero djece.
– Ah, što bih ja u gradu? Ne bih mogao tamo živjeti, jok! U staračkom domu bih odmah umro, a kod djece nemam što raditi, jer oni stalno lete tamo-vamo. Ja ću biti ovdje dok mogu. Tu mi je najbolje – kaže i priznaje da mu najteže pada samoća iako mu djeca često svraćaju.
Točan recept za dugovječan život nema, a na pitanje je li tajna u ljubavi, prirodi ili rakiji, veselo odgovara da je od svega navedenog po malo.
– Ovo mi je treća rakija od jutros i bez nje ne valja ostati – kaže i pokazuje zalihe u jedinoj sobi u kući koju iz tog razloga ne grije.
– Nisam nikad nikome napravio nešto loše, a pomagao sam koliko sam mogao. Poštovao sam svakog, pričao je za života.
