Dobrodošli u Grad sretnih ljudi, mjesto gdje su rupe na cestama dublje od
predizbornih obećanja. U nekim ulicama voda puca češće nego što gradonačelnik
mijenja strane. Hodanje nogostupom je avantura. Ako ne upadneš nogom u rupu
onda te po nosu miluje grana iz neuređenih stabala. Stara vojarna posebno daje čar
ovom sretnom urbanom pejzažu, idealno mjesto ako volite rusku rulet šetnju. Dok
svakodnevica liči na test izdržljivosti, tu je slogan koji sve pokriva „Grad sretnih ljudi“.
NIŠTA NE OČEKUJEŠ JOŠ MANJE DOBIJEŠ !
Jer sreća je valjda u tome da ništa ne očekuješ, a još manje dobiješ. Osim naravno
još jedne cijevi koja je pukla. I još jedne ulice koju zaobilaziš kao da je minsko polje.
Ali barem imamo osmjeh. Možda ciničan, možda sarkastičan, ali čvrsto zalijepljen jer
zaboga živimo u Gradu sretnih ljudi. Ali to nije sve. Ljudi u Otočcu su posebno sretni
jer plaćaju najskuplju vodu u državi! Voda možda ne dolazi redovito, ali račun dolazi
svakog mjeseca precizno, bez greške. Grad sretnih ljudi. Jer kad je standard nula i
ironija zvuči kao napredak. Evo još jedne sreće, Grad Otočac će ostati bez izgradnje
vrtića. Rokovi? Prava sitnica. Djeca ionako vole biti doma. A roditelji vole platiti
dadilju. Ili dati otkaz. Sreća na kvadrat. Tko može reći da nije sretan u Otočcu? Ako si
prošao pokraj pivovare bilo pješice ili autom i nije ti pala cigla na glavu ti si sretan
čovjek. Istina. A ako još prođeš i Donjim gradom neokrznut, ti si duplo sretan čovjek. I
nije to sve. U našem gradu raste pravo pravcato brdo sreće. I svakim je danom sve
veće. Dovoze ga danju i noću, sa svih strana naše zemlje, a možda i šire. Jer sreća
ne poznaje granice. Naše brdo sreće raste i oplemenjuje našu vodu i zrak. Dok drugi
guraju probleme pod tepih, mi ih dovozimo direktno u naš Grad. Za kraj šetnje
gradom proglašenim nacionalnim središtem smeća, oprostite sreće, navratite, a gdje
drugdje nego u ured za optimizam, specijalizirani ured za održavanje iluzije, pišu čitatelj iz Otočca.
