U cijelom svijetu u svim kršćanskim zemljama mnogi kršćani nisu dobri poznavatelji otajstava svoje vjere. Hrvatski pak narod, nažalost, tradicionalno je u golemoj većini TROSTRUKO NEPISMEN: vjerski, politički, medijski…!, napisao je don Anđelko Kaćunko.
Zato je mnogima na svetkovinu Svih Svetih najvažnije odnijeti CVIJEĆE na grob svojih “najmilijih” (kojih se sjete upravo “ovih dana”), od čega pokojnici nemaju nikakve koristi, kao ni od takve “ljubavi” njihovih “živih”, jer ne znaju kolika je vrijednost SVETE MISE u kojoj molimo i za svoje pokojne. Jasno, taj “obred” najlakše je obaviti na taj dan, jer je proglašen i uveden kao državni blagdan (premda za kršćane tragično pogrješnog imena: Dan mrtvih!), ali na sve pokojne Crkva liturgijski misli i moli na drugi dan studenoga, tj. na DUŠNI DAN – Dan svih vjernih pokojnika.
Ta dva velika “dana sjećanja” – SVI SVETI i SVI POKOJNI – kalendarski su “spojeni” jer jedni i drugi, zajedno s nama još uvijek “putujućima prema vječnosti”, čine ‘CRKVU trokatnicu’: na vrhu su proslavljeni (sveti) u Nebu, u sredini su svi pokojni (posebno oni koji su još u “procesu čišćenja”), a u ‘prizemlju’ smo mi Zemljani, Kristovi hodočasnici, koji molimo zagovor svetih za sebe i svoje pokojne, s nadom da ćemo im se jednom pridružiti u nebeskoj Slavi…
Dakle, iz svega je očito kolika je razlika između tih SVETIH DANA, s jedne strane, i silno reklamirane tzv. Noći vještica, s druge strane (pune raznih nastranosti)…
Evo – budući da mnoge katoličke glave nailaze na žestoke kritike i pljuvanja ‘šupljih tikava’, ako se odvaže i samo upozoriti na novopoganske zablude glede noćnih lubanja-lubenica – nakon što pročitate sljedeću stihoklepotinu –
Ljevičarske tikve šuplje
mrze sve pametne glave.
Jer mozak bundeve-duplje
jest malo slame i trave! –
svakako ‘proučite’ vrijedno i izcrpno objašnjenje cijeloga fenomena, napisao je Kaćunko.
