Dr. sc. Lidija Orešković Dvorski diplomirala je francuski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu i solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Od 2005. godine zaposlena je na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku gdje je doktorirala 2012. godine u znanstvenom području humanističke znanosti, polje filologija, grana romanistika i kroatistika. Orešković – Dvorski iznijela je svoja mišljenja o potapanju dijela kosinjske doline čiju je povijest proučila. Područje Kosinjske doline s pripadajućim naseljima, Gornji Kosinj, Kosinjski Bakovac, Mlakva, Krš, Lipovo Polje i Donji Kosinj, bogato je kulturno-povijesnim lokalitetima u rasponu od prethistorijskog do modernog razdoblja te je zavrijedilo naziv „kolijevke hrvatske kulture“, barem u ličkom regionalnom kontekstu, ističe Dvorski.
Probna arheološka istraživanja koja su provođena pokazala su kontinuitet naseljavanja ovoga kraja od prapovijesti do novoga vijeka, a iznimno velik potencijal nagovještava razdoblje srednjeg i ranog novog vijeka, kada je kosinjski kraj bio gusto naseljen. Srednjovjekovni Kosinj pripadao je župi Bužane koja se u pisanim izvorima spominje krajem 11. stoljeća, a samo ime Kosin navodi se kao utvrda kneza Jurja Lackovića Kosinjskog. Ovo je razdoblje na kosinjskome području zasad nedovoljno poznato, no, s obzirom na broj potvrđenih arheoloških lokaliteta, daljnja bi istraživanja nesumnjivo iznjedrila nove podatke o povijesti Kosinja. Jedno od starijih pisanih povijesnih svjedočanstava iz kontinentalne Hrvatske potječe upravo s ovog područja (latinski epigraf iz Lomske dulibe na Velebitu iz I. stoljeća), a 1690-ih bila je u Senjskoj biskupiji još živa tradicija o Kosinju kao mjestu gdje su se nekad, koncem XV. stoljeća, tiskali glagoljski brevijari. Upravo činjenica da je u Kosinju postojala prva poznata tiskara u Hrvatskoj govori o važnosti ovog kraja tijekom srednjovjekovnog i ranog novovjekovnog razdoblja, dodaje Dvorski koja o Planovi HEP-a za izgradnju hidroelektrane na tom prostoru koja bi ujedno značila i potapanje dijela doline, a time i nekoliko naselja te neprocjenjive kulturno-povijesne baštine, kaže:
I sama sebi postavljam iznova to pitanje. Kao osobi koja proučava i poučava francuski jezik i kulturu nepojmljivo mi je da se ovako postupa prema vlastitoj kulturi i baštini, prema vlastitom narodu. Svi članovi akademske zajednice upoznati s projektom zalažu se za očuvanje Kosinjske doline i zaustavljanje projekta HES Kosinj.
Svima nam je jasno da su potrebe za energijom velike i da je energetska autonomnost nešto čemu Hrvatska treba težiti, no postavlja se legitimno pitanje ne postoje li u današnje vrijeme (koje je obilježeno snažnim razvojem znanosti i tehnologije na svim područjima, pa tako i u energetici) drugi, humaniji, prirodniji načini dobivanja energije, koji ne idu na štetu ljudi, koji ne brišu s lica Zemlje prekrasan lički krajolik zajedno s mnoštvom nedovoljno istraženih arheoloških nalazišta, špilja, jama te značajnim građevinama sakralne arhitekture.
Nevjerojatna je lakoća kojom se podcjenjuje i zanemaruje iznimni povijesni značaj ovog područja. Vrijednost kulture i baštine hrvatskog naroda je neprocjenjiva i nenadoknadiva, stoga je nedopustivo staviti je na istu ravan s planiranim financijskim dobitcima od proizvedene električne energije.
Filozofski fakultet u Zagrebu nedavno je izdao priopćenje javnosti u kojem je nekoliko odsjeka vrlo jasno stalo u zaštitu Kosinja i njegove baštine te se usprotivilo gradnji hidroelektrane. Nažalost, koliko mi je poznato, nije bilo reakcija mjerodavnih. Iskreno govoreći, njihova šutnja začuđuje, ali i zabrinjava jer pokazuje nemaran odnos odgovornih prema upozorenjima velikog broja hrvatskih znanstvenika i stručnjaka društveno-humanističkog područja koji su podigli svoj glas ne bi li pokušali sačuvati Kosinjsku dolinu i sve njezine vrijednosti.
Arheološki lokaliteti kosinjskog područja obuhvaćaju razdoblja od kasnog neolitika, preko željeznog doba, do srednjovjekovlja. Neki lokaliteti su arheološki istraženi, npr. Pisani Kamen i špilja Golubinjača, neki su preliminarno arheološki sondirani (pozicije oko crkava sv. Ivana, sv. Antuna, Mlade Nediljice, sv. Ane i dr.), dok ima i poznatih, ali potpuno neistraženih gradina (Bočaj, Ribnik, Mlakvena Greda itd.), kao i lokaliteta koji se spominju u nekim tekstovima, novinskim zapisima ili u narodnoj predaji, no također nikada nisu istraživani (npr. Pavlinski samostan).Najveći broj nalaza pripada starijem željeznom dobu (npr. ulomci keramičkih posuda koji pripadaju grupi hvarske keramike; ulomci keramičkih posuda s metličastim ornamentom iz 1. st. pr. Kr.). Posebno je zanimljiv lokalitet Panos i Žagarova glavica u središtu Gornjeg Kosinja, gdje su pronađeni ostatci kamenog suhozidnog obrambenog bedema, što upućuje na postojanje velikog japodskog naselja na tom prostoru, tvrdi Dvorski dodajući da u slučaju provedbe projekta bilo bi potopljeno 17 arheoloških lokaliteta i 3 sakralna objekta: župna crkva sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju iz 1692., kapelica sv. Ane u Šušnjevu te pravoslavni hram svete Neđelje u Mlakvi. Ne smijemo zaboraviti niti potapanje kuća i imanja te prisilno iseljavanje stanovništva dodaje Dvorski koja kaže da su stanovnici nekadašnjeg sela Kruščica raseljeni su u Perušić i okolna sela, a neki su se nastanili u Zagrebu. Njihove domove, školu, mlin i crkvu sv. Ilije prekrila je golema količina vode. Ostatci uništenog naselja povremeno se mogu vidjeti kako izranjaju za niskog vodostaja, odnosno pri redovitom isušivanju jezera.Izgradnja velikih brana i akumulacija jedan je od glavnih uzroka gubitka georaznolikosti čiji bi negativni učinci u ovom slučaju bili promjena hidroloških uvjeta i stvaranje nove lokalne erozijske baze, što je vezano direktno za područje u neposrednoj blizini predviđene akumulacije te nastanak novih morfogenetskih uvjeta i geomorfoloških oblika.
Upumpavanje 75.000 tona cementa u podzemne ekosustave!
Kosinjsko polje u cijelosti predstavlja vrijednu reljefnu i krajobraznu cjelinu koja sadrži prostore velike intrinzične vrijednosti reljefa te bi predviđeno potapanje izvršilo značajan utjecaj na njegova geomorfološka obilježja, a time i bioraznolikost. S okolišnog aspekta najupitnija je izgradnja 6 km dugačke injekcijske zavjese, što uključuje upumpavanje preko 75.000 tona cementa u osjetljive podzemne ekosustave kako bi se osigurala vodoodrživost akumulacije u ovom osjetljivom poroznom, krškom terenu.
Ta golema količina betona mogla bi prouzročiti nepovratno upropaštavanje kretanja i kvalitete podzemnih voda šireg područja. S obzirom na nepredvidivost podzemnih tokova u kršu, postoji mogućnost da voda prodre do rijeke Gacke i nanese štetu i Gackoj dolini.
Šteta koja bi nastala planiranim potapanjem Gornjeg Kosinja i Mlakve nije mjerljiva. Pokušat ću odgovoriti protupitanjem: Kako odrediti vrijednost prirodnih ljepota, povijesti, baštine, kulture i nacionalnog identiteta jednog naroda? Nema budućnosti za narod koji ne cijeni svoju baštinu i zanemaruje povijesno naslijeđe. Narod bez baštine je kao kuća bez temelja, zaključuje Dvorski.
