Kulturna razmjena kroz trgovinu u pretpovijesti bila je ključna za razvoj ljudskih zajednica. Spominjanje trgovanja jantarom javlja se u kontekstu jantarskog puta, trgovačkog, prometnog i komunikacijskog pravca koji se razvija u pretpovijesti. Počinjao je na obali Baltičkog mora i kojim se jantar prenosio preko europskog kontinenta sve do Sredozemlja. Iako je jantar zapravo fosilizirana smola uvršten je u kategoriju poludragog kamena, a danas je veoma vrijedan i na tržištu postiže visoku cijenu.
Znameniti jantarski put koji je u više pravaca prolazio od Baltika prema Francuskoj, Italiji i Panoniji obuhvatio je i neka područja Hrvatske. Jedan od vrlo aktivnih smjerova išao je od Baltika preko Alpa do značajnog antičkog trgovačkog i političkog središta Akvileje na sjevernom Jadranu – grad je to koji se nalazi nadomak Trsta i nosi isto ime i danas. Iz Akvileje jantarski put protezao se prema Istri pa prema sjevernojadranskim otocima, Dalmaciji i dalje.
Ova sirovina bila je neobično dragocjena, a kroz povijest su joj pripisivana ljekovita i magična svojstva. U pretpovijesnoj medicini jantar je korišten za liječenje bolesti – smatralo se da djeluje kao biostimulator i pozitivno utječe na živčani sustav i srce. Grčki naziv za jantar je elektron, od kojeg dolazi riječ elektricitet, jantar je opjevao Homer, a o njemu govore i grčki mitovi, poput mita o Faetonu.
Jantar je od velike važnosti bio i za Japode, narod koji je nastanio prostor Gacke prije oko 3000 godina. Arheološka istraživanja japodskih grobova, u koje su umrli pokapani s različitim nakitom, pokazala su da se gotovo u svakom grobu nalazilo barem jedno zrno jantara, a u pojedinim grobovima i nizovi od nekoliko stotina zrna.
Izvor: Muzej Gacke Otočac
