U prostranoj, lijepoj, ali nažalost pustoj Kosinjskoj dolini puna je sela okolo doline. Jedno je najdalje – Kućišta gdje nekoliko ljudi što je ostalo prkose životu, pa svaki rijetki gost koji svrati dobro dođe.
Živi se i radi polagano, jer dani su dugi. Milica i Smilja beru dren i šljive, zbog suše je manje rodilo, no ima svega. Godinu pamte po velikoj suši, pa su bili ostali bez vode, otrovnih zmija bilo je kao nikad prije. Dva janjeta su mi zmije ugrizle, nije im bilo spasa, priča nam Smilja, a posljednjih dana su stigli i medvjedi koji u noći po selu “kolo vode”, goste se jabukama, šljivama i pojeli su svu mrkvu u vrtovima, priča nam “kraljica Kućišta” Milica Glumac.
