Kad se u vrijeme mesopusta čuje budnica “Još Hrvatska ni propala…”, a uz to i zvuci tamburice, svi znaju da u obilazak Klenovice i pripadajućih joj mjesta kreću Klenovarski maškaroni.
Muškarci već duže od stoljeća, a žene posljednjih dvadesetak godina. Veselo, s “napjevima” britkih stihova s kojima nikog nemaju namjeru uvrijediti ali imaju se potrebu našaliti obilaze svoje mjesto i mještane. I to, po od davnina utvrđenom redu i rasporedu kojeg svaki Klenovar koji drži do tradicije itekako zna.
I nije važno kakve su te tri subote – lijepe, sunčane i suhe, snježne i studene ili kišne, Klenovari kreću mesopustarskim stazama i obilaze najprije Sibinj, Krmpote i Smokvicu, potom Gornje i Donje Kalanje i Miletiće i onda samu Klenovicu.
Utabanim putima s jednakim pravima i obavezama kroče oni najmlađi i najstariji mesopustari. Pravo im je da budu to što jesu – ponos svoga kraja, a obaveza da slušaju svoje kapetane i kapelnika.
I stoga, kad čujete glas tamburice i glasove koji pjevaju znanu hrvatsku budnicu koju su pjevali neovisno bio režim ili demokracija, ne pitajte se tko ide.
Idu Klenovari! Kako nekad, tako i sad.
