Ivan Miletić, načelnik općine Lovinac ima svoju možda jedinstvenu životnu priču u zemlji od “polja do stola”. Radni dan načelnika Lovinca Ivana počinje u ranu zoru, u pet sati ujutro. Mnogo će pitati zašto tako rano, zato jer prije ureda vrijednom Ivanu prva stanica njegova staja puna blaga koju treba nahraniti.
Mužnja krava i briga da mu krave ,ovce, janjci budi siti, prvi su koraci koje ovaj ponosni otac osmero djece, radi na svom imanju u Svetom Roku.
“Blago ne zna za svece i petke. Zato čim otvorim oči idem u staju”, priča Ivan . Komad kruha sa pekmezom i šalica tek pomuzenog mlijeka naš je eliksir dobrog zdravlja. Tada ide moj ritual. Slijedi brzo presvlačenje iz trliša i skidanje glibavih čizama, zatim tuširanje i oblačenje u fino odijelo i put Lovinca u načelničku fotelju. I opet po završetku posla u staju. I tako svaki dan, dnevni je ritual načelnika Lovinca.
Podrška obitelji je najvažnija
Malo je vremena za odmor. Pogotovo kada svoje obiteljske obaveze mora podrediti politici te izostaje zbog raznih sastanaka, sjednica, putovanja do ministarstava.
“Danas je petero starije djece odraslo, posebno sin Marko koji se ozbiljno uhvatio našeg obiteljskog nasljeđa pa obavi poslove oko stoke prije nego se vratim. To nam puno znači. Međutim, ne samo Marko već svi i ovi najmanji, svi su od pomoći“, hvali Miletić.
Veseli ga, kaže, jer nije sam u svojim obavezama. Njegova obitelj igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže između političkog i privatnog života.
Oduvijek su bili obitelj koja zajedno radi i dijeli radne zadatke. Djeca su od malih nogu uključena u rad na imanju, a supruga Ružica mu je neizostavan oslonac koja uz posao u Gospiću revno drži obitelj na okupu.
Košnja sijena i proizvodnja sira, dvije su ključne aktivnosti na gospodarstvu.
“Tada smo svi u akciji. Od najstarijih do najmlađih. Onda je cijela obitelj na okupu. Marta, Marko, Magdalena, Mihaela, Marija, Ivana, Ana i najmlađa Josipa, svi smo tu“, priča načelnik.
Kako dodaje, rad na imanju zahtijeva puno truda i posvećenosti, ali zajedno s obitelji svaki dan postaje poseban. “Djeca uče vrijednost rada i odgovornosti, a istovremeno se gradi jača povezanost unutar naše zajednice. Zato svi guramo istom cilju“, ističe.
Kaže da se njegove kolege pomalo čude i snebivaju, kako uspije spojiti obiteljske i poslovne obveze, da sve funkcionira i da nikome ništa ne pofali. Nema tu posebne formule, uzvraća. Ako nešto radiš s ljubavlju onda to i funkcionira. Odnosno, gdje je volje tu je i načina.
Razmišljaju o proširenju stada
“Ovim se poslom bavio moj djed, potom otac, sada i ja, a najvjerojatnije će tim istim putem krenuti i moj sin Marko. Razgovarali smo i o proširenju stada, pa ćemo vidjeti. Jer čemu moj demografski smisao ako on ode iz rodnog kraja“, dodao je Miletić.
Ništa protiv nema ni šesnaestogodišnja kći Marija polaznica drugog razreda srednje medicinske škole. Ni njoj kao ni njezinim mlađim sestrama nije teško oko stoke. Ova, ako Bog da buduća polaznica glumačke akademije, što joj je izričita želja da svoj kruh zarađuje na daskama koje život znače, posebno dominira u pravljenju sira. Škripavac joj najbolje ide od ruke.
“Pomažemo koliko nam đačke obaveze dopuštaju”, kaže. Mlađe sestre svaki dan kombijem idu iz Sv. Roka do Lovinačke škole gdje imaju cjelodnevni boravak. Otac radi, majka također u Gospiću gdje su i starije sestre. “Tako da nekako mene zapadne da ujutro usirim zeru škripavca od mlijeka kojeg je otac rano ujutro pomuzao. Kada imamo više vremena čuvamo ovce, pogotovo za vrijeme ljetnih praznika. Sada kada je hladnije i ružno vrijeme, blago je u staji. Onda je zeru lakše, ali svakako moraš biti tu“, veselo će Marija tjerajući pred sobom ovce.
Ni oni najmlađi nisu lišeni posla
Uz Mariju, dvanaestogodišnja Ivana, dvije godine mlađa Ana i osmogodišnja Josipa, četverac su koji čini mlađi dio obitelji, ali nikako pošteđeniji. Kratki brifing s ocem, ručak, brzo presvlačenje i put staje. Za sat vremena već su svi u poslu.
Osim u domaćinstvu, Miletići su okosnica gotovo pa cijelog društvenog života u općini. Pošto su najmnogobrojnija obitelj, pjevaju, sviraju i ministriraju u crkvenom zboru. Najprije kod sebe u Sv. Roku, ako treba i lovinačkoj prvostolnici sv. Mihovila. Članovi su i “VIS Svjetlo”.
