Lička žujica ili žujka je lička varijanta živičarke, malene kokice prilagođene uvjetima i okolini u kojoj je boravila. Skromna lička kokica je po cijeli dan bila u potrazi za hranom po ličkim poljima i nosila je popriličan broj jaja. Jedina “mana” je bila njena veličina i svojstvo pouzdane kvočke, pa je prije tridesetak godina zamijenjena stranim pasminama kokoši koje su bile ekonomski isplativije. Kokice su smeđe boje ili smeđožute s crnim repom, a pijetao crvenocrni. Kokica je nalazila gnijezdo u grmlju i sama izlegla piliće koji su bili otporni na razne vremenske uvijete.
Prije je svako ličko dvorište imalo ličku žujicu. To je stari oblik kokoši, koje se stoljećima uzgajao u Lici dok nije došlo do križanja i uvoza starih pasmina.
