LIJEPA PRIČA : Ja sam Kaso, i moj brat Rasim !

Bihaćki kanton oduvijek je bio rasadnik pravih majstora od građevine, tako je i danas kada je pravih majstora sve manje. Glas pravih bije i braću Kasu i Rasima Veladžić iz sela Jezero kod Bihaća koje je život i posao doveo raditi u Gospić još 2005.godine i ostali do danas. Ovim vrijednim i skromnim ljudima kaže ne ide se nikada iz Hrvatske, koja ima je postala drugi dom, 100 kilometara od svoje rodne kuće u selu Jezero koje je poznato po kako kaže Kaso po “zlatnim ribicama”.

SLOŽNA BRAĆA KUĆU GRADE !

Imali smo ponuda da idemo raditi u Njemačku, Austriju, no ne ide nam se nikuda, dobro nam je ovdje priča nam Kaso Veladžić, 46-godišnji majstor koji u građevini njegove ruke rade što oči vide, hoćeš zidat, žbukat, praviti krovišta, od temelja od krova. Kaso i stariji brat Rasim stigli su 2005.godine raditi u Sladovaču u Baške Oštarije, tamo su radili osam godina, a posljednji osam rade u Amst Copu iz Smiljana. Bilo je dobro i kod Mime, i sada je dobro kod Guluba, ljudi u pravi, pričaju nam složna braća koji su zavoljeli Liku i Hrvatsku. Pitamo ove skromne i vrijedne ljude kako je bilo u ratu?. Bila je to ružna uspomena, bili smo u okruženju, bilo je je svega, pa i gladi, životna škola, ne ponovilo se, priča nam Kaso koji ima životnu želju da mu jedna od dviju kćeri Emina ovog proljeća upiše Medicinski fakultet u Zagrebu, jer kako kaže odličan je učenik srednje medicinske škole u Bihaću i želja joj je da bude doktor.

Podijelite sadržaj