I dalje lokalnu javnost a posebno šumare zanima zašto su Hrvatske šume 2018.godine prodale drevnu lugarnicu tadašnjem gradonačelniku Gospića Karlu Starčeviću. Lugarnica se nalazila uz samu pivovaru Ličanka koja je kupila. Iako se teško dolazi do službenih podataka o povijesti jednog od najvećih simbola ličkih šuma ponešto smo doznali organiziranom gospodarenju na području Pazarišta, a od kada se otkrilo da Uprava šuma Gospić i Šumarija Perušić daleko od očiju javnosti prodali vrijednu povijesnu imovinu među šumarskom strukom vlada zavjet šutnje i nitko ne želi ništa reći i uputiti gdje se mogu pronaći podaci.
Povijest organiziranog gospodarenja šumama Like, a samim time i u Pazarištima počinje 1765.g. osnivanjem šumarija u Oštarijama i Krasnom. ( Izvor Velebit, dr. Željko Poljak). Isti izvor spominje lugarnice na Velebitu koje dijeli na sjeverni, srednji i južni Velebit. U srednjem Velebitu spominje i lugarnicu Klimenta iako na današnjim kartama i među stanovništvom Pazarišta uvriježen je naziv Klementa. Je li to pravopisna greška ili se tijekom godina došlo do promjene jednog slova u imenu, ne zna se.
U knjizi Velebit dr.Poljaka spominju se i pilane na Štirovači koja također gravitira Pazarištima. Iz usmenih Izvora u Pazarištima saznajemo da je svakog zaseoka netko radio ili na pilani na Štirovači ili u sječi i šlajsu u šumariji ili je bio zaposlen kod privatnika na istim poslovima.
Tijekom godina mijenjaju se države i načini organizacije šuma Like ali neupitno je organizirano gospodarenje šumama na području Pazarišta.
U jednom trenutku postoji i šumarija Klanac, ali vrlo kratko jer se područje Pazarišta i Kosinja spajaju u šumariju Perušić.
Lugarnica koja je prodana izgrađena je oko 1960.g., a do tada se nalazila bliže skretanju prema Podastrani. Nakon više od 60 godina došlo je do nagle prodaje lugarnice i tek se treba otkriti razlog prodaje?. Zašto je prodana drevna lugarnica u Pazarištu, a primjerice nije ona u Jadovnom otvara mnoga pitanja.
Po saznanju od djelatnika šumarije Perušić koji su radili na području Pazarišta do prodaje lugarnice, ista se koristila za čuvanje opreme za gašenje požara, jednom godišnje za sindikalne sastanke a sad se za iste mora iznajmiti prostor.
Prodan je objekt u kojem se mogao napraviti postav povijesti šumarstva Like koji bi posjetitelji mogli razgledati.
Ako u Krasnu može biti Šumarski muzej, zašto i u Pazarištu nije napravljeno slično? Možda bi to pomoglo u razvoju turizma tog područja koje osim prirodnih ljepota nažalost nema ništa drugo ponuditi. Čija je to krivnja?, nameće se i pitanje i traže odgovori.
