Samo nekoliko kilometara od Gospića smjestilo se selo Mušaluk, koje je zasigurno jedno od najuređenijih ličkih sela i nadaleko poznato po jako puno uspješnih poljoprivrednih proizvođača. Svakodnevica novog milenija postala je tako surova da zapravo zavidimo životu naših djedova i baka, koji su se dizali svako jutro u četiri, nahranili životinje i krenuli pješke u školu koja je morala biti udaljena od njihove kuće minimalno 20 kilometara. U srcu Like između Gospića i Perušića, smjestilo se selo Mušaluk. Mušaluk je dobilo ime prema turskom nazivu za pašnjak. Zasigurno je to jedno od najuređenijih ličkih sela, a poznato je po jako puno uspješnih poljoprivrednih proizvođača i OPG-ova. Mjesto je to koje kombinira osamu u prirodi bez buke, s mogućnošću ribolova, šetnje, vožnje bicikla i planinarenja. Za dobar odmor nam ne treba ništa više osim svježeg ličkog zraka, zelenila i dobre ličke domaće hrane. Lika je dovoljno blizu mora, a okružena zelenom prirodom i Velebitom. U Mušaluku se nalazi Smočnica, mali obrt za proizvodnju hrane. Proizvodi se kremasti med s dodacima, granole i energetske pločice. Sastojci su vidljivi golim okom, a proizvodi su bez aditiva, i raznih dodataka za produženje roka trajanja jer to nije ni potrebno.
Poznati hrvatski svećenik, novinar i književnik Fran Binički rođen je 1875. godine u Mušaluku. Bio je vatreni pravaš što ga je stajalo zatvora. Jedno vrijeme bio je župnik u Širokoj Kuli, a od 1924. godine župnik u Ličkom Osiku. U Senju je na bogoslovnom učilištu predavao kanonsko pravo i povijest Crkve. Partizani su ga nakon zauzimanja Gospića 1945. godine, uhitili i zatvorili u kaznionicu, gdje je obolio od tifusa, pa su ga neosuđenog iz gospićke kaznionice s zakašnjenjem prebacili u gospićku bolnicu, gdje je 1. svibnja 1945. umro u teškim mukama.
Ima nešto neodoljivo u seoskom načinu života, bezbrižnosti koju ono nosi sa sobom, prekrasnom krajoliku i zdravoj prehrani, a ništa od toga ne treba ni filter. ok su ovih dana mediji prepuni vijesti o iseljavanju ljudi iz Hrvatske i odlaska u svijet, mi u okolici Gospića bilježimo posve drugačiju priču. “Za moju obitelj uvijek je jedina opcija bila da ostanem ovdje i živim od poljoprivredne proizvodnje”, govori nam Mate Štimac iz ličkog sela Mušaluk.
Premda dugogodišnji zaposlenik Ministarstva pravosuđa u Gospiću, Mate je zasigurno jedan od najvećih zaljubljenika u poljoprivredu. Sa svojom suprugom Kerinom i dvojicom sinova iz godine u godinu širi poslovanje svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. “Od poljoprivrede se može lijepo živjeti, ali treba jako puno raditi i ovaj posao voliti. Moja obitelj se opredijelila za ovaj posao i nismo se pokajali“, govori nam Mate dok nas vodi po objektima svog gospodarstva i pokazuje sve ono sa čim se bavi.
Foto: Crkva Svetog Duha južno pročelje 1921.godine
Iz zbirke Većeslava Henneberga