“Poznat po uzrečici „Stižem, prijatelju“ i osobini da uvijek ide prvi, ispred svojih vojnika, zauvijek je ostao u srcima svojih suboraca i svih koji su ga poznavali.“
Rođen je 18. travnja 1968. godine u Veljunu Primorskom blizu grada Senja, otac Ivan, majka Marija. Odrastao je u Krivom Putu, a školovao se u Senju i Zagrebu.
Damir Tomljanović Gavran je postavljen za zapovjednika voda i dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG-a, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.
Dana 17. prosinca 1992. postavljen je za zapovjednika 2. bojne Tigrova. S postrojbom odlazi na karlovačko bojište, a kasnije na obronke Velebita.
Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od neprijateljskog snajpera. Zadobio je ranu na glavi.
Počivao u miru Božjem! Junače Domovinskog rata!
Neka ti je laka hrvatska gruda za koju si mlad dao svoj život..
“Za Hrvatsku kao TIGAR.”
Bog i Hrvati!
