Na današnji dan prije 32 godine dogodio se krvavi plitvički Uskrs, kada je u cvijetu mladosti za slobodu Hrvatske poginuo redarstvenik Josip Jović iz Aržana, prva žrtva Domovinskog rata.
Sve je počelo krajem ožujka kada su pripadnici srpske milicije, predvođeni Milanom Martićem, zauzeli područje Plitvičkih jezera. Upali su u upravu Nacionalnog parka, dio službenika potjerali su kućama, dio ih zarobili, a park je proglašen dijelom tzv. Krajine.
Hrvatski MUP reagirao je upozorenjem, a nakon dojava o pljački Nacionalnog parka te maltretiranja zatvorenika donesena je odluka o policijskoj intervenciji. Na Plitvice su poslani pripadnici specijalne policije, a cijelom operacijom zapovijedali su Josip Lucić i Marko Lukić.
Došavši u blizinu glavnog plitvičkog hotela na kolonu je iz obližnje šume otvorena vatra. Jedan autobus pun policajaca pogodila je i tromblonska mina koja, srećom, nije eksplodirala. Policajci su odmah izašli iz vozila i odgovorili na pucnjavu uslijed čega je došlo do okršaja po dubokom snijegu koji je napadao proteklih dana. Paljba iz mitraljeza pogodila je Josipa Jovića. Imao je pancirni prsluk, no pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Preminuo je prije nego su ga uspjeli helikopterom prenijeti u bolnicu. Još sedam hrvatskih policajaca je ranjeno.
Borbe su se nastavile još nekoliko sati da bi oko 10:00 pobunjenici na kraju bili potisnuti prema Korenici, a NP Plitvice stavljene su pod kontrolu hrvatske policije. Uhićeno je 29 pobunjenika među kojima i Goran Hadžić, tada jedan od čelnika SDS-a.
Istoga dana pristigla je JNA iz Slunja i Knina te zauzela sve prilaze Plitvičkim jezerima. JNA koja se još tada “proglašavala neutralnom, narodnom i legalnom”, otvoreno se stavila na stranu pobunjenih Srba.
Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po pogibiji hrvatskog policajca.
