Na Kućištima još života ima!

Medvjedi su nam prvi gosti, pobrali su nam jesenas puno šljiva, ali mi pečemo rakiju , otvara nam živopisnu priču pokraj starog kotla usred pravog zimskog , proljetnog dana gdje curi prava lička šljivovica, Milica Glumac u selu Kućišta na kraju puste Kosinjske doline.

Milica je “kraljica ” kojoj su u pustom selu najveći prijatelji malo i veliko blago, jer tu bez milijunskih poticaja svaki dan traju najveće “ljubavne” poljoprivredne sapunice koje čuvaju da sela žive.

RAKIJA I VODA

Suprug Dušan nam pojašnjava zašto “curi” šljivovica usred zime. Čekali smo samo pravi pravi snijeg, jer inače nemamo vode da se pravo operemo, priča nam Dušan Glumac koji se sa nostalgijom sjeća vremena prije, snjegova od čak dva metra i kada je bilo više ljudi, snjegova i vode. Znali su ljudi prije popiti jedan kotao rakije, ali nema toga više, jada se Dušan koji ostavlja dojam čovjeka da dok je živ borit će se za život kako živi pravi liči seljak.

Zato bi se prevario čovjek kada gleda kartu, da je tamo Bog po onoj staroj rekao “laku noć”.

Od drevnog Kosinjskog mosta do Kućišta desetak je kilometara ceste koja je sramota hrvatskih prometnica.

Tamo negdje gdje desetak ljudi, jedna krava i stotinjak ovaca ono pravo prkosi životu i čuvaju uspomene na minula vremena, jer i u Kućištima je nekada bila osnovna škola sa dva učitelja. Danas niti škole niti djece, ali ima ljudi koji dok im Bog dade zdravlja zdravo prkose životu, jer u Kućištima koliko na jednu stranu bio težak, na drugu stranu život je lijep….

Podijelite sadržaj