Ribar sam stari nikad više neće zvučati isto!
Obitelj, pjesma i šala, a sve to isprepleteno, nosilo je našeg Mladena kroz život. Prekratak a bogat, ispunjen svime što je volio i čemu se predavao do kraja. Voljeli su svi i njega, onako velikog, duhovitog, razgovorljivog, posebno zanimljivog kad bi pričao po svome, preškim govorom. I s onim širokim osmjehom, zaraznim smijehom, zezanjem najviše na vlastiti račun, dobročudnošću i dobrotom.
Mlađo je uvijek bio spreman saslušati, ne osuditi na prečac, pokušati razumjeti i opravdati, biti čovjek.
Pjesmu je prosipao gdje god i kad god je za to bila prilika. Jer mu je to bio gušt, jer će pivati, govorio je, dok god bude moći.
U klapskom svijetu Mladen ostaje zapamćen kao izniman bas, baš kao i izniman čovjek, ljudina, kako bi sam za neke rekao.
I neće ga pamtiti samo članovi nekadašnjih Zadarskih madrigalista i klapa Školjić, Maraska i Ankora gdje je pjevao do Intrada s kojima je od početka, od 1985. Pamtit će ga publika sa svih nastupa i koncerata, sve do onog posljednjeg, prije niti dva mjeseca u zagrebačkoj Ciboni.
Pamtit će ga suborci iz Otočnog bataljuna u kojemu je bio već u listopadu 1991.god. i nadasve njegove Intrade, nakon vlastite, druga mu obitelj, u kojoj su svi vezani kadenom.
Naš će Mlađo tamo gore naći svoju klapu, ljude po svojoj mjeri.
Nama ostaje golema tuga što više nismo dio njegovog svijeta.
Počivao u miru!
Izvor: Klapa Intrade
