Danas postoje mnoga prijevozna sredstva koja nam svaki dan služe kako bismo putovali, a prije vlakova, autobusa i automobila putovalo se poštanskom kočijom – ili kod nas – ličkom diližansom.
Lička diližansa ili poštanska kočija dugo je bila glavno prometno sredstvo u našim krajevima. Razlog tome su teškoće vezana za izgradnju željeznice koja nije povezivala ličke gradove s ostatkom Hrvatske – željeznička stanica najbliža Otočcu bila je u Ogulinu. Poštanske kočije su zbog toga prevozile ne samo poštu već i putnike i to u ljetnim i zimskim kolima. Prije nego što su motorizirana, poštanska kola su vukla po četiri konja, a konji su se mijenjali na svakoj stanici.
Diližansa je povezivala dva grada, Gospić i Ogulin, a na putu se nalazilo 10 stanica od kojih je Otočac bio četvrta po redu. Promet ličkom diližansom započeo je 10. 4. 1892. Na put se iz Gospića kretalo u 6 popodne, a u Otočcu bi putnici bili oko 1 ujutro, dok bi u Ogulin stigli drugi dan u 1 popodne. Cijena vožnje iznosila je 70 novčića za jednu stanicu, ali treba naglasiti kako je cijena za stanicu između Josipdola i Jezerana bila dvostruka zbog nezgodnog puta.
Svi putnici su bili zadovoljni ugodnom vožnjom budući da su ih kola čuvala od vremenskih nepogoda, a put između Ogulina i Gospića prešli bi za samo 19 sati, dok je običnim kolima bilo potrebno i do 3 dana!
Izvor: Muzej Gacke Otočac
