Prije desetak godina Lika je za mnoge bila tek prostor između Zagreba i mora. Mjesto kroz
koje se prolazi, a ne u kojem se ostaje.
Regija o kojoj se često govorilo kroz statistike iseljavanja, demografske izazove i
gospodarske poteškoće. Danas je situacija bitno drugačija. Prema podacima sustava
eVisitor, Ličko-senjska županija tijekom 2025. godine ostvarila je više od 3,5 milijuna
turističkih noćenja, potvrdivši status jedne od najuspješnijih hrvatskih priča ruralnog i
kontinentalnog turizma.
No brojke same po sebi ne objašnjavaju zašto je Lika uspjela. Tijekom tjedan dana
provedenih na terenu, putujući kroz Gospić, Perušić, Otočac, Kuterevo i okolna mjesta,
razgovarala sam s obrtnicima, ugostiteljima, domaćinima, proizvođačima, volonterima i
ljudima koji su odlučili ostati, vratiti se ili iznova izgraditi život upravo ovdje. Njihove priče
otkrivaju nekoliko zajedničkih odgovora.
https://www.instagram.com/p/DZFbxIOoEbC/
Iz Zagreba došao u Liku nastaviti ono što je njegov djed započeo 1943.
U Prvan Selu između Perušića i Gospića već pet generacija obitelji Vlainić živi od zemlje,
voća i onoga što od njega nastaje.
Priča je započela početkom prošlog stoljeća kada se Ivanov pradjed nakon života u Americi
vratio u rodnu Liku. Ono što je tada počelo kao nekoliko voćaka i kotao za rakiju danas je
preraslo u Stilanovu Liku, prepoznatljiv brend voćnih rakija i likera s oznakom Lika Quality.
Zanimljivo je da ni sam Ivan nije odrastao u Lici. Rođen je i odrastao u Zagrebu, a u rodni
kraj svojih predaka došao je privremeno. Plan je bio ostati kratko, no danas, jedanaest
godina kasnije, upravo ovdje živi, radi i nastavlja obiteljsku tradiciju koju je njegov pradjed
započeo prije više od jednog stoljeća.
Na prvi pogled riječ je o još jednoj uspješnoj obiteljskoj proizvodnji. Međutim, posjetitelji
danas ne dolaze samo zbog okusa.
Dolaze zbog priče o pradjedu koji se nakon života u Americi vratio na svoju rodnu grudu i
nastavio graditi život u Lici. Slično vrijedi i za brojne druge proizvođače koje sam upoznala.
Proizvod više nije samo proizvod. On postaje priča o obitelji, tradiciji, identitetu i pripadnosti
prostoru.
https://www.instagram.com/p/DYokEsSIHBb/
Od disko kluba do domaćinstva koje je postalo zaštitni znak Kutereva
Ako postoji mjesto koje dobro ilustrira promjene kroz koje je posljednjih godina prošla Lika,
onda je to Kuterevo.
Malo velebitsko selo danas je mnogima poznato po Utočištu za mlade medvjede, no njegov
turistički identitet godinama se gradio i kroz ljude koji su prepoznali potencijal života i rada u
ruralnom prostoru.
Među njima je i obitelj Bukovac – Butina.
Na mjestu današnjeg seoskog domaćinstva nekada se nalazila lokalna gostionica, a jedno
vrijeme i jedan od najpoznatijih ugostiteljskih objekata u ovom dijelu Like. Devedesetih
godina Tomo i Dubravka odlučili su život u Zagrebu zamijeniti životom u Kuterevu te
postupno razvijati ugostiteljsku i poljoprivrednu djelatnost.
Danas njihovo domaćinstvo predstavlja zanimljiv primjer suvremenog ruralnog turizma koji
se ne temelji isključivo na smještajnim kapacitetima ili gastronomskoj ponudi, nego na
stvaranju autentičnog doživljaja destinacije.
Gotovo svaki detalj u objektu povezan je s lokalnom zajednicom. Drveni namještaj izrađuju
lokalni majstori, veliki dio namirnica dolazi iz vlastite proizvodnje ili od proizvođača iz
neposredne okolice, a uređenje prostora osmišljeno je tako da gostima približi tradicionalni
način života pod Velebitom.
https://www.instagram.com/p/DY340HSIxpL/
Poseban naglasak stavljen je na očuvanje lokalne baštine i interpretaciju svakodnevice koja
je desetljećima oblikovala život u ovom kraju.
Danas se u obiteljski posao sve aktivnije uključuje i nova generacija. Kći Maja sa svojom
obitelji nastavlja razvijati projekt kroz nove sadržaje, posebice one namijenjene djeci i
obiteljima, pri čemu naglasak ostaje na autentičnosti, edukaciji i povezivanju gostiju s
lokalnom zajednicom.
U razgovoru s domaćinima često se ponavljala jedna misao: ljudi danas više ne traže samo
mjesto za noćenje. Traže iskustvo, priču i osjećaj pripadnosti prostoru koji posjećuju.
Upravo zato primjer Butine pokazuje kako se uspješan ruralni turizam ne gradi samo
infrastrukturom, nego prvenstveno ljudima koji su spremni svoju svakodnevicu pretvoriti u
iskustvo koje posjetitelji žele doživjeti.
https://www.instagram.com/p/DY1RCzGoUW4/
Kad je Zagreb postao pretijesan, Lika je ponovno postala dom
Posljednjih godina sve se češće govori o povratku ljudi u manje sredine, no rijetko se pritom
govori o razlozima koji stoje iza takvih odluka.
Jednu od takvih priča upoznala sam kroz bivšu novinarku, a sada psihoterapeutkinju Ivanu
Devčić Kranjčević. Nakon godina provedenih u Zagrebu, gradu koji nudi više prilika, sadržaja
i mogućnosti, odlučila je vratiti se u Liku. Razlog nije bila nostalgija, nego kvaliteta života.
Dok se veliki gradovi suočavaju s rastućim troškovima života, prometnim gužvama i sve
ubrzanijim tempom svakodnevice, sve više ljudi počinje preispitivati što im je zapravo važno.
Za Ivanu je odgovor bio jednostavan. Više prostora. Više vremena. Manje stresa.
Njezina odluka nije izoliran slučaj. Tijekom razgovora s ljudima diljem Like često sam
nailazila na slične priče — ljude koji su se nakon godina provedenih u Zagrebu, Rijeci ili
inozemstvu odlučili vratiti i pokušati stvoriti život u sredini iz koje potječu.
https://www.instagram.com/p/DZCp3_5Ivxs/
Lekcija koju bi mnoge destinacije mogle naučiti od Like
Ličko-senjska županija danas ostvaruje više od 3,5 milijuna turističkih noćenja godišnje. No
nakon stotina prijeđenih kilometara i desetaka razgovora, čini mi se da se odgovor na pitanje
zašto je Lika uspjela ne nalazi u statistici.
Nalazi se u ljudima. Lika nije postala zanimljiva zato što je otkrila nove atrakcije. Postala je
zanimljiva kada je počela vjerovati vlastitim ljudima.U vremenu kada se velik dio hrvatskog
turizma suočava s izazovima prekomjerne izgradnje, sezonalnosti, nedostatka radne snage i
sve češćim pitanjima održivosti, Lika je svoj razvoj gradila drugačije.
Dok su mnoge destinacije ulagale u nove sadržaje, Lika je ulagala u ono što je već imala –
svoje ljude, lokalne proizvode, tradiciju, prirodu i autentičnost.
Možda upravo zato danas sve više putnika traži ono što ovaj kraj nudi. Ne dolaze ovdje zbog
još jednog apartmana s bazenom ili još jedne fotografije za društvene mreže. Dolaze zbog
iskustava koja se ne mogu kopirati. Zbog domaćina koji vas dočekuju kao člana obitelji.
Zbog proizvoda iza kojih stoje generacije rada. Zbog ljudi koji su odlučili ostati, vratiti se ili
iznova izgraditi život ondje gdje su mnogi nekada vidjeli samo razlog za odlazak. Lika pritom
nije postala konkurencija obali. Naprotiv. Pokazala je da hrvatski turizam ne mora rasti samo
uz more kako bi bio uspješan.
Piše : Barbara Grgić
