Nakon javnih prozivki bivšeg ličko senjskog župana Darka Milinovića na svome Facebook profilu oglasio je Ernest Petry, ličko senjski župan i Član predsjedništva HDZ-a.
Pa zar netko misli da su ljudi dobili kolektivnu amneziju i zaboravili sav onaj silni kriminal koji su pojedinci počinili u proteklih 20-ak godina?
Zar netko misli da se zaboravilo da se u tom periodu silom i prijetnjama vladalo nad županijom i njenim ljudima umjesto da se upravljalo institucijom na korist svih stanovnika.
Zar netko misli da se zaboravilo koliko se novčića opralo kroz košarkaške vešmašine?
Kako i koliko su se reketarili poduzetnici?
Kako se prala lova preko Sanadera i FIMI medija?
Kako se ucjenjivalo ljude za sve i svašta?
Kako se manipuliralo i ljudima i čitavim obiteljima?
Pamte ljudi koliko je neslobode bilo.
Ne zaboravljaju ljudi da se pratilo tko u koji kafić ide i s kime tko kavu pije. Znaju oni i kako se i na koji način zapošljavalo i s čime se ucjenjivalo. Kako su se ljudi “zaduživali” i pod kojim su pritiscima bili da bi te “dugove” vraćali. To se ne zaboravlja!!!
Ne zaboravljaju ljudi kako se svojatala braniteljska populacija za veličanje jednog ega i prikrivanje njegove kleptomanije.
Znamo s kolikim minusima i u kojem su stanju prije samo godinu dana ostavljene županijske ustanove. Koje? Od Doma za stare Ličko-senjske županije, Lika cesta, kao i drugih ustanova. Koliko je sredstava nenamjenski potrošeno i koliko su pojedine usluge preplaćivane, od bina do razglasa… To se sakriti ne može. Taj se trag nikakvom galamom izbrisati neće. Svi znaju koliki je nepotizam bio svakodnevno prisutan. Znaju koliko su interesne skupine okupljene oko “velikog vođe” oprale novca i tko su u Lici bili SKOJ-eva opančarska mladunčad i komunistički predvodnici neposredno prije osamostaljenja hrvatske države. Pamte ljudi, a kako i ne bi, kad još uvijek osjećaju posljedice te porazne politike, koliko je bespotrebnih i izmanipuliranih napada i svađa bilo s državnim tijelima i izabranim lokalnim čelnicima. Pamte tko je provodio politiku podjela među ljudima pod geslom “zavadi pa vladaj” i koliko blamaža i barbarstava se odašiljalo iz županije prema cjelokupnoj hrvatskoj javnosti kroz raznorazne nebulozne istupe pa sve do tzv. autobus revolucije, a sve u cilju pretvaranja ove županije u Eldorado za “gazdu” i njegove jatake.
Nisu ljudi zaboravili ni zlouporabu Županije i njenih zaposlenika u cilju promidžbe u međuvremenu propale privatne stranke, kao što nisu zaboravili ni da se nedavno iz Gospića htjelo protjerati ukrajinske izbjeglice, odnosno žene i djecu koji su ovdje potražili spas pred brutalnom ruskom agresijom.
Znaju ljudi kako se i koliko u zadnjih 20-ak godina ciljano devastiralo gospodarstvo u cijeloj LSŽ i dovelo do demografskog sloma koji se, da apsurd bude veći, proklamirao riječima “karta više za Liku”.
Umjesto da se bivši, bivši… poklopi mokrom krpom po ušima, on sebi daje za pravo da bolesnim lažima i dalje pokušava manipulirati javnost i blatiti ljude iz birtija u polusvjesnom stanju, a uz to po ustaljenoj navici pokušava osramotiti cijelu Ličko-senjsku županiju i njezine vrijedne ljude koji pokušavaju uloviti pozitivan smijer za budućnost naše djece. Najstrašnije od svega je da takva osoba, koja je zbog svoga načina vladanja od stanovnika dobila crveni karton, sada pokušava glumiti poštenjačinu i moralnu vertikalu…
Jasno je da nit je brinuo nit brine za Liku. Nešto ga drugo muči… Najčešće kad ostane sam. Onda sjedne i piše. Fabulizira i konfabulira.
No ovdje je sve jasno i sve je već viđeno.
U stanje duha, zdravlja i životnih navika “glasnogovornika kaosa” u ovoj državi gotovo nitko više ne dvoji.
Jedino nije jasno pati li Milinović od Milanovićevog ili Milanović od Milinovićevog sindroma. Obojica su štetočine kojima je život postao “beskrajni dan” kojega popunjavaju izljevima bijesa i prijezira prema svima. Jadan je to život pun kiptećih i neukrotivih frustracija i pulsirajućeg bijesa.
Izborili smo se da naša županija više ne bude žrtva u rukama takvog monstruma, ali pravedna kazna za njegova nedjela još nije stigla.
Nema veze. Strpljiv smo narod, imamo vremena, jer ipak na koncu sve dođe na svoje… Koliko je pojedini dan daleko? Ne znam. Ali uvijek prije ili kasnije svjetlost razbije tamu, kao što i poslije noći dolazi dan. Mjerite količinu nervoze kod čovjeka koji je htio biti doživotni “vožd” ove županije i njenih ljudi i ona će vam nepogrešivo pokazivati tempo kojim se približava trenutak istine… , napisao je Ernest Petry.