Loša cesta puna rupa i nebrige od Ličkog Osika vodi do sela Ćukovac. Nakon rata struktura stanovništva u tom selu se promijenila, pa je selo postalo i Dom ako se to tako može nazvati i za Romske obitelji od kojih neke živi u golom siromaštvu. Takva je baš mlada obitelj Šarić koja prkosi bijedi. Djece je puno, dostojna života mrvice, gotovo ništa, jer gdje žive Šarići to se ne može zvati kuća ili Dom jer to su gotovo neopisivi uvjeti života. Predali su papire da bi dobili Stan u Ličkom Osiku, neki drugi su ga dobili oni nisu, jer kažu nemaju veze i nisu “podmazali”. Nemaju struje, nemaju vode, nemaju baš nikakvih primanja, jer ih je društvo i država zaboravili, jer oni su Romi drugog reda, pa i petog !, no prkose životu i snalaze se na razne načine da bi preživjeli. Muž je otišao u Benkovac na Sajam da možda kupi guska, jer imamo samo jednu gusku i malu svinju koju smo mijenjali za drva, priča nam sa puno ponosa Danica Šarić koja je nedavno rodila šesto dijete i kaže da je bilo dosta rađanja.
Kod Šarića dan završava kada padne mrak i onda svijetla bude ako ima svijeće. Pitamo je otvoreno dali su gladni ?, odgovor je ponosno, nismo, jer kažu da jedu što imaju, a hrana dođe jer su prisiljeni hodati rubom zakona, jer da toga nema glad bi došla sutra. Vodu nose u kantama iz sela, a ljeto iskoriste da se okupaju na rijeci Lici. Išla sam kod gradonačelnika i župana, ali svi su mi rekli da naši problemi nisu u njihovoj nadležnosti, priča na Danica koju smo ostavili sa svojim tićima goli i bosi sa vjerom da možda jednoga dana ne budi Romi petog reda.
