NACIONAL OTKRIVA što se sve događa na hrvatskom tržištu udžbenika u kojem se golem državni novac na često nejasan način slijeva u ruke izdavača
“Biznis s udžbenicima u Hrvatskoj nije velik, puno je veći s tenisicama, koje se rade u Aziji, ali u njemu su prošireni mito i korupcija, sukob interesa, neuspješni eksperimenti i loši potezi resornog ministarstva“, kaže Branko Jazbec, vlasnik i predsjednik uprave Znanja, nakladničke kuće specijalizirane za odgojne predmete – likovnu i glazbenu kulturu – te zemljopis i hrvatski jezik u osnovnim i srednjim školama. Imaju 60 registriranih naslova i 120 zaposlenih, a Jazbec je na čelu tvrtke 14 godina.
U javnosti se smatra da je zarada u hrvatskom biznisu s udžbenicima “lijepa, slatka i laka“ i da se tu vrti ogroman novac. Izdavaštvo se podijelilo na one koji imaju udžbenike i one koji ih nemaju. Govori se da se u borbi za svaki udžbenik poseže i za nelegalnim sredstvima poput podmićivanja nastavnika i ravnatelja pod krinkom donacija školama, te da su se izdavači čak podijelili po županijama. Primjerice, djelatnici Ministarstva prosvjete i Agencije za unapređenje školstva, priča se, najnormalnije dobivaju poslove s udžbenicima, što je sukob interesa. Kaže se da u tom poslu nema otvorenih karata i da zapravo većina igra prljavo. Kriju se financijski podaci ili se namjerno prikazuje manji profit od realnoga. Novac je tabu tema, a Ministarstvo se optužuje da protežira jedne nakladnike, a uništava manje. Bijes je usmjeren i prema Školskoj knjizi, najvećem izdavaču udžbenika, čiji se vlasnik i predsjednik uprave Ante Žužul jedini nije odazvao Nacionalovu pozivu.
“Komplet udžbenika i vježbenica za osnovnu školu stoji od 400 do 500 kuna, kao i par tenisica“, kaže Jazbec. “U Hrvatskoj se ne proizvede ni jedan žniranac, ali zato se proizvode udžbenici.“ U Hrvatskoj postoje 62 izdavača udžbenika, a najveći su Školska knjiga, koja pokriva 36 posto tržišta, i Profil International s 30 posto. Na trećem mjestu je Alfa s 14 posto, zatim Znanje s 13 posto, zajedno s mapama, atlasima i papirima za kolaže, te VBZ i Algoritam, koji pokrivaju samo manji dio udžbeničke literature – strane jezike i informatičke priručnike. Od manjih izdavača najuspješniji su Meridijani, specijalizirani za zemljopis i povijest, te Element, specijaliziran za matematiku.
Najviše zarađuju Školska knjiga i Profil koji vode žestoku bitku za prvo mjesto na tržištu. Cjelokupni godišnji promet Školske knjige iznosi od 140 do 200 milijuna kuna, a dobit se procjenjuje na oko 45 milijuna kuna. Profilov promet iznosi oko 110 milijuna, a na udžbenike otpada više od 65 milijuna, a Alfe 45 milijuna kuna. Promet Znanja je samo za udžbenike oko 22 milijuna, a Meridijana je od 4 do 4,5 milijuna kuna.
“Na listi 500 najvećih hrvatskih poduzeća nalaze se samo dva nakladnika – Školska knjiga i Mozaik s prometom većim do 200 milijuna svaki, a u cijelom izdavačkom biznisu vrti se milijarda i pol kuna“, kaže Valerij Jurešić, osnivač KIS-a. Prema podacima Branka Jazbeca, vrijednost biznisa s udžbenicima u Hrvatskoj iznosi 400 milijuna kuna, a u proizvodnji sudjeluje 4000 ljudi: autora, urednika, lektora, korektora, ilustratora i dizajnera te zaposleni u tiskarama, knjižarskoj mreži i distribuciji. Proizvodnja udžbenika traje oko dvije godine, a samo za osnovnu školu radi se 465 udžbeničkih kompleta. Cijena udžbenika nije se povećavala desetak godina, tek za kunu, dvije, manje od inflacije.
Školska knjiga je drugo ime za udžbenike, a njen vlasnik Ante Žužul, profesor hrvatskog jezika, veći dio života bavio se građevinarstvom. U izdavaštvo je ušao na krilima HDZ-a. Kažu da je siva eminencija u biznisu s udžbenicima. Zato mnogi plješću Danijelu Žderiću, direktoru i vlasniku Profila, koji je ugrozio Žužulovu poziciju iako, kažu, ni on nije svetac. Žderić pak napominje da je biznis s udžbenicima svuda u svijetu vrlo ugledan posao, jedino se u Hrvatskoj poistovjećuje sa skandalima.
Prijedlogu Ministarstva znanosti, prosvjete i športa o nabavi besplatnih udžbenika za osnovne i srednje škole u vrijednosti od 267 milijuna kuna nakladnici se uglavnom protive i smatraju ga “predizbornim trikom ministra Dragana Primorca“. Prijedlog je za većinu otvaranje vrata “korupciji i nelegalnom poslovanju“, jer se boje da pri nabavi udžbenika, umjesto kriterija kvalitete i stručnosti, ne prevagnu poznanstva i veze s Ministarstvom. Tomu pogoduje i novi zakon, koji je suzio izbor udžbenika na tri. Smatraju da je taj prijedlog uperen protiv nakladnika, a dovest će do brojnih štetnih posljedica kod đaka. Roditelji već godinama zbog higijenskih razloga traže plastificirane udžbenike, a sada će odjednom njihova djeca dobiti prljave, išarane knjige “s ušima i ostacima hrane“. Kako doznaje Nacional, neki su nakladnici od ministra kulture i gospodarstva tražili da stopiraju taj prijedlog, a hitno su održani sastanci knjižara i izdavača na kojima je konstatirano da ideja ministra Primorca “vodi u propast“.
Matilda Tomas, direktorica Profilova školskog programa, kaže da to zapravo i nije velika svota – toliko su Hrvati potrošili za svijeće i krizanteme za Dan mrtvih. “Bilo bi puno bolje da je Ministarstvo tu svotu potrošilo za modernizaciju nastave i opreme u školama“, kaže. “Tako bi se osigurali jednaki uvjeti rada u školama i smanjila mogućnost korupcije.“
Profil International osnovan je prije 15 godina, a 1993. objavio je prvu školsku knjigu. Profil International bio je prošle godine najuspješniji izdavač – tržišni udjel porastao mu je s 22 na 30 posto, pokrivaju gotovo sve udžbenike za osnovnu školu, a u srednjim školama najjači su u udžbenicima za kemiju – pokrivaju gotovo 90 posto tržišta, te za hrvatski jezik – 70 posto.
“Prvi smo prepoznali učitelje kao najuspješnije autore udžbenika, zatim smo uveli udžbenike u boji i počeli organizirati stručne skupove za učitelje praktičare, autore udžbenika i urednike na kojima smo predstavljali nove nastavne metode, a uz sve to veliku smo pažnju posvetili dizajnu i kvaliteti knjiga“, kaže Matilda Tomas. “Kad smo počeli s tim, trebalo je vjerovati učiteljima i pružiti im šansu da pišu udžbenike. Ubrzo su se njihovi udžbenici pokazali najtraženijima, a našu formulu su počeli slijediti i drugi.“
Već i dosad akviziteri obilazili osnovne škole i nagovarali, a zapravo potkupljivali ravnatelje škola opremom koja im nedostaje, kako bi zauzvrat kupili upravo njihove udžbenike. Nakladnici se boje da će se takav tip podmićivanja još proširiti zbog nove kvote od samo tri dopuštena udžbenika. Uobičajeno je da se ravnatelji škola, kao nekoć u socijalizmu, časte ručkovima, no neki se vode na izlete u Budimpeštu ili na Azurnu obalu. U osnovnim školama stanje je još kaotičnije: ravnatelj je nedodirljivi autoritet i kad ga izdavač potkupi darom, ili putovanjem, on naredi učitelju koji će udžbenik izabrati i tu nema rasprave.
No postoji i druga strana. Neki ravnatelji i nastavnici otvoreno napišu nakladniku da upotrebljavaju njihov udžbenik, ali da im u školi nedostaje desetak kompjutora i televizora, pa ako žele da kupe njihove udžbenike, neka im doniraju te proizvode. Dodaju da su već dobili donacije od određenih nakladnika. Većina nakladnika donira škole, kao što to rade i Konzum i druge velike tvrtke, ali donacije ne uvjetuju kupnjom svojih proizvoda.
Nakladnici ističu kako između “velikih“ i “malih“ vlada nelojalna konkurencija. Pod paskom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Agencije za unapređenje školstva, kaže Dragutin Feletar, glavni urednik u izdavačkoj kući Meridijani, održavaju se seminari za nastavnike i profesore na kojima se predstavljaju udžbenici iz povijesti. To ne bi bilo diskutabilno da se ne promoviraju samo udžbenici Školske knjige i da se seminari ne održavaju upravo u njihovim prostorima. Izdavači su se zbog toga žalili Agenciji, no – priča se nastavila.
I zarade autora su poslovna tajna. Komplet za jedan predmet, koji uključuje udžbenik, radnu bilježnicu, mapu i slično, stoji oko 80 kuna, a komplet udžbenika za jedan razred između 500 i 1000 kuna za osnovne škole. Naravno, udžbenici za gimnazije i srednje škole su skuplji. Autorov honorar ovisi o nakladi i prodaji udžbenika, cijeni proizvodnje, dizajnu i vrsti papira. Honorar ovisi i je li autor napravio udžbenik samo za peti razred, ili pokriva predmet od petog do osmog razreda, odnosno samo za strukovne škole u kojima ima manje đaka, primjerice, u frizerskim školama maksimalno tisuću učenika po generaciji, ili je riječ o tiražnim gimnazijskim udžbenicima koji se tiskaju u nakladama od 20 do 30 tisuća primjeraka.
“Cijena autorskog honorara varira i ovisi o nakladniku i statusu autora na tržištu, slično kao kod nogometaša“, kaže Miro Petric, direktor i vlasnik Alfe. “U Hrvatskoj je autorski honorar veći nego u svijetu za 50 do 60 posto. U svijetu autor dobije od sedam do osam, maksimalno devet posto. Svaki autor prvo dobije inicijalna sredstva od izdavača, jer inače nitko ne bi htio raditi udžbenike. Ako je riječ o sveučilišnom profesoru, taj honorar iznosi od jedne do dvije sveučilišne plaće, dakle, od 10 do 25 tisuća kuna. Zatim mu se isplaćuje od 10 do 12, a u katkad i 20 posto od maloprodajne cijene udžbenika.“
Izdavačka kuća Alfa, osnovana prije 36 godina, udžbenicima se bavi od 1995. Najpoznatiji su po udžbenicima za osnovne škole, ali tiskaju i knjige za srednje škole, a imaju i program za fakultete, uglavnom iz humanističkih znanosti. Kako kaže Petric, direktor i vlasnik, upravo pripremaju “kapitalni pothvat – 50 novih udžbenika za gimnazije i strukovne škole, koji će se na tržištu pojaviti za nekoliko godina.“
Neki izdavači računicu pojednostavljuju pa kažu da svaki autor dobije barem kunu po udžbeniku – nakon tri godine prodaje tržišnog udžbenika autor može zaraditi 70, 80 tisuća kuna, a nekad i više. No proizvodnja nekih udžbenika totalni je gubitak, primjerice, iz tehničke mehanike za srednje strukovne škole prodan je u 500 primjeraka. Ali svi se slažu da izdavač snosi puno veći rizik nego autor. “Autor izgubi samo vrijeme i trud, ali za to je dobio akontaciju, a nakladnik je izgubio šest i više mjeseci rada na udžbeniku na kojem je radio raznovrsni tim znanstvenika, metodičara, recenzenata, konzultanata, lektora, dizajnera, grafičara i ostalih stručnjaka“, objasnio je Petric.
Svi izdavači naveli su još jedan bitan problem, koji će im ove godine donijeti ogromne gubitke. U 49 škola radilo se prema eksperimentalnom HNOS-u koji se trebao uvoditi postupno četiri godine. Zatim su se pokazali neki nedostaci i uveden je novi program, “pet dana do početka nastave u jesen 2006.“ Zatim je storniran dogovor o postupnosti uvođenja HNOS-a i odlučeno da se po hitnom postupku naprave novi udžbenici.
To znači da će ove godine nekoliko tona udžbenika, napravljenih prema HNOS-u, završiti na rezalištu u starom papiru. Kao da se u smeće baci nekoliko tona novca. Budući da je Svjetska banka dala Hrvatskoj 80 milijuna dolara za reorganizaciju školstva, nakladnici se pitaju gdje je završio taj novac. I znači li to da HNOS ne valja?
Za prošlu školsku godinu tiskali smo novi udžbenik za povijest za peti razred prema HNOS-u, koji smo pripremali nekoliko godina. Tada je uoči početka školske godine objavljen novi program, tako da je HNOS postao nevažeći, pa moramo raditi novi udžbenik povijesti“, kaže profesor Feletar iz Meridijana. Alfa će otpisati i baciti u rezalište 100 tona udžbenika vrijednih najmanje 10 milijuna kuna, koji su bili napravljeni po HNOS-u, a zauzvrat će dobiti 27.000 kuna.
“Ministarstvo će nabaviti tobože besplatne udžbenike, koji bi trebali trajati četiri godine”, kaže. No već dogodine zbog oštećenja morat će se kupiti 25 posto novih. Zatim će Minstarstvo ponovno uvesti novi program i promijeniti 50 posto udžbenika, koji će također završiti na rezalištu. U zadnje tri godine Primorčeva ministarstva udžbenici su promijenjeni već tri puta. To je suludo i pokazuje da nemaju nikakvu viziju razvoja školstva.“
“Danas je izdavaštvo u najtežem položaju“, zaključio je Miro Petric. “Ako uspijemo bezbolno prevladati otpisivanje tih 100 tona udžbenika u ime bolje budućnosti, vidim dobru perspektivu u izdavaštvu. Izdavači udžbenika nemaju nikakve povlastice u odnosu na druge djelatnosti, nitko nas ne pazi i ne mazi na tržištu. Važno je etablirati svoj proizvod na tržištu i uspjeti ga prodati. Nema razlike – biznis je biznis. Jedino što u izdavaštvu moramo svakodnevno osluškivati promjene i nove misli, a ako to ne činimo, nema uspjeha. A koliko se isplati baviti se udžbenicima, drugo je pitanje. Granica isplativosti je deset posto, za 15 posto isplati se raditi. To znači da u osnovnim školama moramo prodati minimalno 4500 udžbenika, a ako prodamo 7000 – zarađujemo.“
Izdavačka kuća Meridijani obiteljska je tvrtka, koju je prije 12 godina osnovao sveučilišni profesor i bivši dekan PMF-a Dragutin Feletar, danas u mirovini, koji uz urednički posao radi i kao veliki meštar Družbe braće hrvatskoga zmaja. Direktorica je njegova kći Petra Somek, u poduzeću je zaposlen i njegov sin. U nakladničkim krugovima su poznati po odličnom časopisu Meridijani i kvalitetnim i lijepo dizajniranim udžbenicima iz geografije i povijesti. Prvi udžbenik “Geografija 3“ Dragutina Feletara objavili su 1997. a zatim su okupili tim mladih stručnjaka geografa i potpuno pokrili zemljopis za osnovne i srednje škole.
“Zatim smo 2002. promovirali gigantski projekt koji smo pripremali pune tri godine“, kaže glavni urednik Dragutin Feletar. “U samo jednoj godini objavili smo udžbenike iz povijesti za sve razrede osnovnih i srednjih škola.“ Uzore su pronašli u austrijskim, njemačkim i engleskim izdavačima jer smatraju da izdavači udžbenika jedino kvalitetom mogu konkurirati na tržištu. Urednik Feletar budućnost vidi u specijalizaciji nakladnika, ali je jako zabrinut zbog nelojalne konkurencije pri otkupu knjiga te hoće li Ministarstvo uopće platiti udžbenike. Također se pita zašto izdavači ne bi izravno dostavili udžbenike u škole, kao u Austriji, a ne preko distributera.
Izdavačka kuća Element osnovana je prije 15 godina, a specijalizirana je za udžbenike matematike i fizike za osnovne škole, gimnazije i srednje strukovne škole. Vodi je bračni par profesora matematike Silva Elezović, direktorica tvrtke, dok je njezin suprug Neven Elezović sveučilišni profesor na FER-u.
U znanstvenim krugovima poznat je kao autor koji je sa samo 23 godine napisao prvi udžbenik, a poslije je objavio više od 50 udžbenika. Element je objavio 300 naslova stručne literature – udžbenika i priručnika, a objavljuju i nekoliko stručnih časopisa. U budućnosti će jačati monografska izdanja da pokažu da se takve publikacije mogu proizvesti i u malim zemljama.
“Konkurencija je velika, ali iznjedrila je vrlo kvalitetne udžbenike“, kažu u Elementu. “Specijalizirani izdavači teže konkuriraju na tržištu s nelojalnom konkurencijom, sukob interesa i korupcija. Najveća je dobit u osnovnim školama, a u srednjim strukovnim školama puno manja. U osnovnim školama tiska se od 40 do 50 tisuća udžbenika iz matematike, a iz nacrtne geometrije za građevinske škole samo 540. Neusporedivo!“ U Elementu kažu da su Ministarstvu predložili stručne sajmove udžbenika na kojima bi se promovirala i odabrala nova izdanja. Od te inicijative nije bilo ništa.
KORUPCIJA
Miro Petric, vlasnik Alfe, rekao je da izdavači često daruju školama razna pomagala jer nastavni program propisuje upotrebu televizora, projektora, DVD-ROM-ova, DVD-videa. “To svi čine i oni koji to niječu licemjerni su. Ako su ti darovi u interesu djece i škole, to ne smatram korupcijom nego unapređenjem nastave. No individualno podmićivanje nastavnika i ravnatelja ne odobravam – to može biti korupcija.“
TONE UDŽBENIKA U SMEĆU
Branko Jazbec iz Znanja pita se zašto ne preslikamo puno bolji austrijski model nego se pravimo pametni i izmišljamo nešto potpuno “suludo i neisplativo“. “U Austriji, zemlji koja ima šest puta veći BDP od Hrvatske, postoji participacija za ‘besplatne’ udžbenike od 20 posto i takav bi model trebalo uvesti u Hrvatsku“, kaže. “Ali mi bacamo tone udžbenika u smeće. Udžbenici za osnovne škole teže oko 150.000 tona papira, što iznosi od četiri do šest milijuna knjiga, odnosno 25.000 paleta, od čega se može sastaviti vlak od Zagreba do Delnica. I taj će vlak ići u rezalište“, zaključuje Jazbec.