Gospić se našao u velikoj ekološkoj aferi koja je opasna za ljude i zdravlje, što se tu po vama dogodilo?
To su posljedice raspada političkog sustava u našoj županiji. Ostali smo na 40 000 stanovnika i sad se pojavi informacija kako je u Gospić dovezeno 35000 tona opasnog otpada. Dakle gotovo tona po stanovniku županije. Jedan stanovnik ne može pojesti toliko hrane u tom periodu a kamoli da proizvede toliko opasnog otpada. Nažalost otpad je problem urbanih područja ( gusto naseljenih gradova) na kojima nema prostora za zbrinjavanje pa je najzgodnije taj problem riješiti u slabo naseljenim područjima kao što je Lika. Ne treba zaboraviti činjenicu da se zbrinjavanje otpada plaća iz fondova zaštite okoliša i da je to postao unosan posao, isto kao i obnovljivi izvori energije čija su postrojenja preplavila Liku a da mi domicilni stanovnici ne znamo ni tko su vlasnici tih kompanija a kamoli da imamo neku korist. Nažalost mi smo pogriješili u modelu prostornog planiranja pa gotovo svaka općina ili grad ima zonu za preradu i deponiranje otpada, zonu industrijske proizvodnje, zonu ekološke poljoprivrede, zonu elitnog turizma i sve te zone se međusobno dodiruju. To je nažalost usklađeni stari model planiranja ostaoiz Jugoslavije. Tim modelom je nemoguće napraviti ozbiljan razvoj.
Uvijek se povlači sumnja da Šincekovi nisu mogli odraditi veliki posao bez velikih igrača?
Šincekovi su postali medijski eksponiran problem, a stvarni problem su politike da u 30 godina nismo stvorili domaće tvrtke koje će biti sposobne za razvoj našeg kraja. Domaći čovjek ima drugačiji odnos prema prostoru u kojem živi . To je razlog zašto su ti ljudi i došli u Liku. Dok se nije stvorila afera većina građana nije ni znala da tamo postoji prerada opasnog otpada, jer su nas vlasti uvjeravale kako su većina investicija u našoj županiji Greenfild investicije sa visokom standardom ekološke zaštite. Interesantna bi bila informacija kako je pogon koji mi zovemo „Paromlin“ i koji je građen kao jedini pogon za proizvodnju ljudske i stočne hrane prenamijenjen u pogon za preradu visoko opasnog otpada uz to još tuđeg otpada. Po mom mišljenju tu leži ključ problema. Prenamjena djelatnosti je morala proći kroz prostorne planove Ličko-senjske županije i Grada Gospića, odnosno morala je dobiti odobrenja Skupštine Ličko-senjske županije(29 vijećnika) i Gradskog vijeća Grada Gospića( 15 vijećnika). Ako ljudi iz predstavničke vlasti tvrde da nisu znali tad je problem još veći. Ja ipak smatram da je to posljedica nefunkcioniranja političkog sustava koji upravlja našim prostorima. Nemoguće je u normalnom demokratskom sustavu da sjednica sa 42 točke traje 23 minute kao što se događa u našoj županiji a slično je i u Gradu Gospiću, pri čemu gotovo polovina vijećnika tvrdi da su oporba, a ne kritiziraju poteze vlasti. Likom upravlja 50-ak istih ljudi već 30 godina. Mijenjaju dresove ali politike ne.
U Gospiću svi se prave ludim, nitko ništa nije znao, vidio, a tone smeća došlo u grad?
Ma vidjeli su i znali. Sad se sve mete pod tepih i traži se Pedro. Davno sam imao izborni slogan „ Meni je Lika dom a njima je plijen“. Tada sam upozoravao kako se ti ljudi bore za nadzor nad , u to vrijeme 5 milijardi kuna kojima politike direktno upravljaju imenujući čelne ljude i Uprave, pri čemu se ne gleda interes domicilnih ljudi. Sad je to došlo na naplatu. Žalosno je da se politika vodi prepucavanjem čelnih ljudi po medijima pa sad Karlo Starčević optužuje Ernesta Petryja a do jučer su bili nerazdvojni saveznici. Isto tako sad znaju tko je izdavao dozvole kada i tko ih je poništio. Jedino se ne zna kako i koliko tog otpada je završilo na odlagalištu Rakitovac a koliko je zakopano na divljim deponijama. U medijima piše da su navedene tvrtke u stečaju pa postavljam pitanje: Kad je otvoren stečaj nad tim tvrtkama ? Tko je stečajni upravitelj ? i ako Karlo kaže da zna kad je izdana dozvola za oporabu otpada a kad je poništena, daje se zaključiti da ipak nešto zna? Ovo ne govorim zbog napada na te ljude ili iz nekih osobnih osveta ili pobuda već kao čovjek koji živi u ovom gradu i smatram da mi je dužnost javno istupiti i upozoriti na bestidno omalovažavanje inteligencije naših sugrađana od strane ljudi kojima je ukazano povjerenje upravljanja našim Gradom.
Kolika je odgovornost lokalne politike u ovoj kriminalnoj priči?
Velika. Neznanje i nečinjenje su osnovni razlozi za ovakvo stanje. Nažalost većina ljudi u politici se brani tezom „ nisam ništa ukrao, pa znači da sam pošten i nemam odgovornost“. Nama trebaju ljudi koji imaju sposobnost, izgrađene vještine i potrebita znanja kako bi iskoristili potencijal Gospića i Ličko-senjske županije. Nažalost još uvijek je uvriježena priča u političkoj nesposobnosti kako je bitno imati čovjeka u vladi koji će tamo lobirati i slati novac. Taj pristup je raselio i uništio Liku.
Kakvo je po vama danas stanje u Gospiću?
Kao i u cijeloj županiji. Gradili smo politički sustav zasnovan na lažima. Kao produkt smo dobili lažni politički sustav, a on ne može biti učinkovit.
