Priča iz Ondića sela u zaleđu Udbine, naroda malo, života ima !

Postoje mjesta, ljudi i krajevi kojima se uvijek rado vraćate. To je Lika. Tamo će vas uvijek dočekati širom raširenih ruku. I sa osmjehom na licu.

Upravo sa osmjehom na licu, i širom raširenih ruku, uvijek će, svakog putnika namjernika i slučajnog prolaznika dočekati u u Ondiću, malom mjestu nadomak Udbine. To je inače rodno mjesto Milana Uzelca, sadašnjeg zamjenika župana Ličko-senjske županije, koji će vam uvijek reći da je Ondić upravo to mjesto koje je u njegovom srcu.

– Ondić je danas malo Ličko selo smješteno uz glavnu cestu na pola puta od Zagreba ka Splitu. Od Udbine, Ondić je udaljen sedam, a od Gračaca i Korenice po 30 kilometara. Popis kaže da je ovdje prije rata živjelo 130 stanovnika, i svi su bili Srbi. Prije Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo više od 500 stanovnika, dok ih je danas ovdje tek dvadesetak, uglavnom starije životne dobi – kroz sjetu zbori Milan Uzelac, sadašnji zamjenik župana Ličko-senjske županije.

Do posljednjeg rata, ovdje je postojala područna osnovna škola, bila je i trgovina, a Ondićani su posebno ponosni na poljoprivrednu zadrugu koja je poslovala više od četiri decenije i u kojoj su brojni mještani, pošteno zaradili svoje penzije. U tim vremenima, kaže naš sagovornik, u Ondiću je bilo puno mladih ljudi. Gradile su se kuće, radilo se u firmama, i tada se ovdje dosta dobro živjelo. Na žalost, rat je, kaže, učinio svoje i 1995. su svi do jednog napustili rodno selo i otišli u neizvjesno izbjeglištvo.

– Danas mojih sumještana ima od Kanade, Australije, Srbije, zemalja Zapadne Evrope, širom svijeta, najmanje ovdje – kaže Uzelac.

Na žalost, povratak ovdje nikada nije uspio, tako da danas u Ondiću živi tek dvadesetak stanovnika. E tako je to u Ondiću danas – zbori naš sagovornik, ali alternative, veli, nema. I tako je uglavnom na cijelom Udbinskom području. Milan je inače zamjenik župana, izabran na posljednjim izborima, a dugo je bio zamjenik načelnika opštine Udbina. Kaže, da je uloga izabranih predstavnika Srba na ovom području velika i značajna, te da je njihova zadaća raditi, da bi Srbi na ovom prostoru, opstali i ostali.

– Mi možemo doprinijeti da naš svaki stanovnik živi bolje i ja obećavam da će tako i biti. To sve ipak ponajviše zavisi od zastupljenosti srpskih predstavnika u izvršnim organima vlasti, i predstavničkim tijelima lokalne samouprave. Pokazalo se, da tamo gdje nas ima, na primjer, u Donjem Lapcu, Vrhovinama, Udbini, Plitvičkim jezerima i Korenici, da možemo nešto učiniti, a to ćemo svakako i činiti – kaže Uzelac.

Naš sagovornik napominje da se Srbi ovdje trebaju integrisati u društvo, ali se ne trebaju asimilarati.

– Ja sam se svih ovih godina trudio biti na raspolaganju ljudima. Nastojao sam biti jednostavan i pristupačan. Bez obzira ko je koje nacionalnosti. Uvijek sam nastojao sa predstavnicima većinskog naroda gajiti fer i korektne odnose – kaže Uzelac.

Inače, ljudi se u Ondiću bave uglavnom poljoprivredom. Ruku na srce, kaže naš sagovornik, odavno nisu bila bolja vremena za bavljenje poljoprivredom, a sve zahvaljujući izdašnim podsticajima, koji se isplaćuju po više osnova. Bit je kaže upisati što više zemlje, i što više stoke, plus danas je veoma lako, prodati po dobrim cijenama i tele i janje, i med i sir, i rakiju, sve što se proizvede, može se bez ikakvih problema prodati. Jer tržište za proizvode – postoji!

Sve u svemu, ima nade, za Srbe na ovom prostoru, zaključuje na kraju naš sagovornik. Jeste, istina, veliki broj je otišao vani, u potrazi za nekim boljim životom, i Hrvata i Srba, ali to ne znači da ovdje prespektive nema.

– Vremena su danas takva, da pogotovo mladi, žele nešto više, nešto brže, i mi ih sigurno ne možemo spriječiti na odlazak preko granice. Ni država nema adekvatan odgovor na to pitanje. Ljudi sele iz velikih sredina, kao što su Osijek, Bjelovar, Daruvar, a kamoli iz Like – kaže Uzelac naglasivši da se odavde oduvijek odlazilo.

Na kraju ipak, čini se sve, kako bi ovaj dio Like opstao, zbori Uzelac, napomenuvši da su osim kroz organe vlasti, Srbi ovdje organizovani i kroz SKD Prosvjeta, koja je ovdje veoma aktivna.

– Sve smo učinili da našu zadaću ovdje u potpunosti ispunimo, da običaje i tradiciju našu sačuvamo – kaže Tatjana Čanković, voditelj SKD Prosvjeta iz Udbine. Broje danas 60 članova, a posebno su ponosni na najmlađu grupu, na popularne “Cukrice”.

Nije im bilo lako, nakon godine pandemije virusa korona, ponovo se okupiti i raditi, ali su ipak uspjeli, i ako se situacija smiri, a kockice poslože, eto ih vele na svim iole važnim događajima u Lici. A tako je to ovdje, kažu na kraju, tamo gdje prestaje priča a već počinje pjesma, tako je to ovdje gdje vam uvijek širom rašire ruke, ovdje gdje vam pjesmom širom otvore vrata, a ona su svim ljudima dobre volje oduvijek bila širom otvorena.

LJUBINIKO SPASOJEVIĆ

Podijelite sadržaj