Postavke
kolačića

Priča o Srcu Velebita

Kao i sve velike priče, tako i ova o “Srcu Velebita” započinje naizgled suludom idejom jednog sanjara i kolutanjem očiju svih svjedoka koji ga u nevjerici slušaju, prebirući u skeptičnim mislima sve moguće razloge zbog kojih takva neka ideja nema nikakve šanse za uspjeh.

“Dogodine ću ovamo, na ovu turu, dovesti sto biciklista!” rekao je pred cijelim društvom, sad već davne 2016. godine, Željko Klepić, nakon što je s omanjim društvancem, njih sedmero, prvi put biciklom prešao “konjske staze” Južnog Velebita. Godina je učas prošla i pokazalo se da su sumnjičavci ipak bili u pravu: doveo ih je “samo” 86!

Tvrda lička glava (Klepić je, doduše, rođeni Zagrepčanin, “asfalter” od prvih koraka, ali su mu i otac i majka Ličani iz Lovinca) nije se dala pokolebati, privukla je na svoju stranu i neke od onih inicijalnih skeptika i – velika priča mogla je započeti. Već dogodine, 2018., došlo je 150 biciklista, a u međuvremenu se Klepić – kao volonter u najboljim godinama – educirao na starijim brdsko-velocipedskim utrkama i turama, pa naučio štošta toga važnog o logistici nužnoj za nastavak i razvijanje svoje inicijalne zamisli.

I tako je “Srce Velebita” krenulo kucati, isprva malo ubrzano, a onda ravnomjerno i taman kako treba. Suočeni sa sve većim brojem vjernih sudionika koji su se pri povratku na sljedeću trodnevnu biciklijadu počeli raspitivati i još nešto više (a ne da opet voze istu rutu) organizatori su uredili, označili i osigurali ukupno oko 800 (!) kilometara staza diljem mitske planine i oko nje, pa bicikliranju pridodali i planinarenje, pa smislili i uveli različite novotarije, discipline i kategorije. Možda je najbolja ilustracija svega toga jest činjenica da je najmlađi sudionik dosad imao tek – šest godina!

Biciklijade “Srca Velebita” prilagođene su, shvatili ste, različitim afinitetima: od najlakših, obiteljsko-izletničkih, do onih turboadrenalinskih, koje zahtijevaju iznimnu kondiciju, vozačku vještinu, čak i hrabrost. Valja, međutim, imati na umu da su sve ture logistički osigurane – kombi vozilo, renđeri PP Velebit i članovi HGSS-a – zlu ne trebalo (mada nikakvog spomena vrijednog zla u ovih šest godina nije bilo!) i da su na svim trasama, osigurani punktovi za okrijepu i predah. A sa svakog od tih punktova pruža se nezaboravan pogled, kamo god da ga usmjerite.

Velebit je, rekli smo već, mitska planina, najopjevanija i legendama najbogatija u Hrvatskoj. Proteže se (samo zračnom linijom!) duž 145 kilometara, u bokovima i grudima je 35, a u struku, tamo gdje je najvitkija, 15 km. Predstavlja prirodnu granicu između kontinentalne Hrvatske (preciznije – Like) i Dalmacije, ne samo geografsku i geomorfnu nego i klimatsku. Stoga Velebit nije nimalo bezazlen ni u naizgled idealnim uvjetima. Baš zato sve sudionike, na svakoj ruti, tijekom vožnje nadziru iskusni, istrenirani i certificirani vodiči, redom volonteri različitih struka i generacija, svi privučeni osnovnim geslom koje su prve godine smislili začetnici ovih biciklijada: “priroda i društvo”! Uživanje u netaknutoj, hipnotizirajuće lijepoj prirodi i, na kraju čudima ispunjenog dana, druženju s podjednako fasciniranim suputnicima – to je glavni motiv organizatorima. To i široko nasmiješena lica svih sudionika koji se nakon trodnevne potpune izdvojenosti iz svakodnevice, dok im srce kuca u pulsu čudesnog Velebita, vraćaju kući s čvrstom odlukom da prvom sljedećom prilikom opet dođu ovamo.

A što ih čeka tom prvom prilikom (jer “Srce Velebita”, praćeno vjernim partnerima i sponzorima, svake godine doda barem jedan novi sadržajni otkucaj u svoj program) naći će na web-adresi https://srcevelebita.hr/ .

Važna napomena: ako vas nije briga ni za prirodu niti za društvo, ne morate kliknuti na taj link. Da vas slučajno ne privuče na putovanje kakvo niste kadri ni sanjati.

Od srca hvala Renato Baretić!

Podijelite sadržaj
Play Video
Play Video