Dok zamrznuto sunce
treperi ukočenim granama,
Bura miluje jutro
I šapuće pjesmu slobodnoj Zemlji,
o junaku,
o ptici,
o mladosti,
o hrabrosti,
o majci,
o ranama.
Ako ja sada stojim ovdje
podno tvog mramora,
znači da su ratovi završili,
u borbi su nijemoj ostale
samo pravda i nepravda.
Tvoje lice i pogled
iz uklesanog kamena
poruku nosi svima jasnu…
– Zapamtite,
zemlja nam je slobodna.
Junače hrabri,
ptico nebeska,
tvojim putem
danas korača
naša Hrvatska.
Dok se vjetar kao dijete
sa plamičkom
tvoje svijeće
igra,
čujem krik u daljini,
je l to majčin plač jutrom odzvanja,
il Velebitom huči rika tigra.
Autor: Nada Rogić
Otočac, 16 veljače 2025.
