Život je na Velebitu od davnina bio određen prirodnim ritmom. Ciklusi izmjena godišnjih doba omogućili su više ili manje povoljne uvjete za život i ispašu stoke. Ipak, odlučujući čimbenik opstanka na Velebitu je oduvijek bila voda. Padalina Velebitu ne nedostaje, no zbog krške građe Velebita, ta se voda na površini ne zadržava dugo ili se zadržava u vrlo malim količinama u vidu prirodnih lokvi i povremenih izvora.
Svaka kap vode na Velebitu je dragocjena. To su itekako znali naši stari, te su se svojski trudili uhvatiti i sačuvati svaku kap ove dragocjene tekućine. Gotovo svaki velebitski zaseok krasi pravo malo graditeljsko remek djelo u kamenu-šterna (cisterna). Na žalost, odlaskom ljudi s velebitskih obronaka nestala su mnoga naselja, a velebitske šterne (cisterne), vrijedna i korisna kulturna baština, sve se više prepuštaju grmlju i zaboravu.
Foto: Željko Župan
Izvor: Park prirode Velebit
