Sveti Vlaho ili sveti Blaž, jer riječ je o istoj osobi – biskupu i izučenom liječniku iz Sebaste (današnje Turske) koji je živio u 3. stoljeću i mučenički ubijen 316., jedan je od najštovanijih svetaca u hrvatskim krajevima.
U Dubrovniku, čiji je zaštitnik od 972. godine te južnim krajevima Lijepe naše uvriježio se naziv sv. Vlaho, dok se na kontinentu češće koristi sveti Blaž.
Inače, ime Blaž dolazi iz latinskog oblika Blasius, dok je Vlaho izveden iz grčkog oblika Vlasios, a uz ovog sveca koji se slavi 3. veljače, vezana su brojna vjerovanja i običaji. Premda je možda najpoznatiji kao zaštitnik od bolesti grla, naglasiti treba da je poznat i kao zaštitnik stočara i domaćih životinja. Prema narodnoj predaji, prije nego je postao biskup živio je kao pustinjak u planinama gdje bi mu divlje životinje dolazile i donosile hranu, a on ih je blagoslivljao i liječio od bolesti.
Tu je i briga za ljude i njihovo blago odnosno stoku jer bio je poznat po tome što je pomagao bolesnima i siromašnima. Smatralo se da ih njegov blagoslov štiti.
Danas, 2. veljače je Svijećnica koja se slavi 40 dana nakon Božića, svetim misama i blagoslovom svijeća u crkvama. Pučke izreke o vremenu tako kažu: Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima, Što burnija Svijećnica – to ljepše proljeće, Ako je Svićnica zelena, Cvitnica će biti snižna.
