Gospić, glavno administrativno središte Like slavi svoj dan. Grad koji je nakon Vukovara možda najrazrušeniji hrvatski grad u Domovinskom ratu na raskršću je puteva onih prometnih, pa i onih životnih za one koji u njemu žive i koji sutra nađu dom u gradu koji je poslije rata pun čuda. Prije rata bio je pun tvornica, a danas je grad “malih tvornica uhljeba”. Da je to tako nabolje se vidi kada brojni uhljebi u jutro krenu na marendu, tada se vidi “pravi” život ličke metropole, grada heroja. Gospić kao mali grad možda je najveći uhljeb grad u Hrvatskoj, pa ga i bije glas da se malo gdje manje radi, a bolje živi nego u Gospiću. Da je uhljebnički grad kumulus je stvorila brojna administracija koja dobro živi na grbači poreznih obveznika. I sve to godinama traje, pa umjesto tvornice i proizvodnih radnih mjesta najbolje radi uslužni sektor, trgovina i ugostiteljstvo. Tako Gospić se ne može pohvaliti da pravi čačkalicu, a isto se ne može pohvaliti da se u njemu može pojesti lička janjetina, jer čini se ne isplati se raditi. Kult uhljeba zahvatio je sve od temelja do krova. Apsurd je da prvi čovjek grada ima tvornicu, no po pitanju tvornica i zdravih mjesta u proizvodnji okružen uhljebima ne može bar za sada ništa. Dobra je vijest da je Gospić danas grad u kome se već godinama pokvario gradski bankomat u koji su pojedinci ulazili kao u samoposlugu.
