Ne stišavaju se reakcije javnosti na vijest da će na periferiji Gospića uskoro otvoriti prva u Hrvatskoj tvornica za proizvodnju litijevog hidroksida monohidrata. Dok je tvornica praktično pred otvaranjem, a investitori i vlasnici imaju u džepu sve dozvole nameće se pitanje zašto se građane Gospića nije pitalo žele li u svome dvorištu takvu tvornicu.
Gradska Vlast nije imala potrebe pitati građane jer kako je objasnio tadašnji gradonačelnik Gospića koji je investitore doveo u Poslovnu zonu Smiljansko polje. Kada su građani još dok je projekt bio u povojima počeli biti skeptični da će se umjesto neke tvornice čipsa otvoriti tvornica za proizvodnju litijevog hidroksida monohidrata i da će se sirovina iz Južne Koreje dovoziti najprije brodovima a onda u Gospić kamionima kako se posljednjih godina dovozile na tisuće tona otpada tadašnji gradonačelnik jer rekao da pojedinci bez argumenata usude govoriti o nečemu što je pitanje kemijsko – tehnološke i drugih srodnih struka, a za što se ljudi obrazuju godinama i nije dovoljno samo pretražiti tražilicu na internetu. Zanimljivo prije Gospić točnije tadašnje Gradsko vijeće nije dozvolilo da se na drugoj strani grada na periferiji gradi Zatvor koji sa mogućim ugrožavanjem okoliša nema dodirnih točaka jer i danas u centru grada je ta pravosudna institucija. Svjež je i slučaj gdje su građani Velike Ludine otjerali investitora i pobunile se protiv gradnje tvornice za preradu pilića koja bi zapošljavala do 1200 radnika. Strah ih je bilo zagađenja i velikog broja stranih radnika. Načelnik općine Dražen Pavlović stao je na stranu građana da “tvornice neće biti”, niti investicije ukrajinskog milijardera Jurija Kosiuka. U Gospić je u tvornicu pred otvaranjem stigao novac investitora koji u Rusiji zaradio novac na preradi bakra i litija.
