Na rasprodanoj 27.Ličkoj večeri koja će se u Zagrebu održati u petak 02.veljače u zabavnom programu nastupiti će i Boris Ćiro Gašparac.
Rijetki su oni koji pjesmu izvlače iz dubine duše, koji opijaju glasom, koji pjevuše i kada nisu pod reflektorima, koji će sve dati za dobru pjesmu. Jedan je svakako Boris Ćiro Gašparac.
Prošlo je 70 godina života i 50 godina bogate karijere, a Boris Ćiro Gašparac reče kako bi želio još jako dugo pjevati i mnogo toga zabilježiti. Što još, pitamo ga.
Imam još puno toga za reći, imam i neke planove, naravno s glazbom, stoga želim da me prije svega posluži zdravlje, te da živim dugo kao Kirk Douglas.
Otkud Ćiro i otkud Ćiro Požeški?
Dobio sam ime po ocu, koji se također zvao Ćiro, a Požeški je dodao Branko Uvodić prilikom najave na prvom obnovljenom festivalu Zlatne žice Slavonije 1990.
Na samim počecima bavljenja glazbom u Požegi, bilo je svega – i gitare, usne harmonike, bubnjeva… A jedini čega se niste primili su harmonika i instrumenti koji su vezani uz „pleh glazbu“. Recite nam nešto o tome?
Puhački instrumenti nisu me nikad privlačili iz jednostavnog razloga, jer moj glas – bas bariton tada ne bi mogao doći do izražaja.
Otac je želio da budete odvjetnik, poznati pravnik, a vi ste već u prvom razredu osnovne rekli da ćete biti pjevač. Otkud to? Je li se otac ljutio?
Moj otac je jednom prilikom rekao da kada bi se ponovo rodio bio bi pjevač. To znači nikad ne bi bio toliko dobar pravnik, koliko sam dobar pjevač, ispričao je Ćiro.
