Lički Osik, najveće ličko stambeno naselje nakon Domovinskog rata proživljava zapuštenost, nebrigu za prije Domovinskog rata lički stambeni „cvijet“. Nakon okupacije srpskih krkana, Lički Osik 30 godina lagano „umire“, iako posljednjih nekoliko godina veliki broj stambenih zgrada je obnovljen, ili će se po kratkoročnim planovima idućih nekoliko godina obnoviti.
700 STANOVA U 47 STAMBENIH ZGRADA
U naselju je 47 stambenih zgrada sa čak 700 stanova, većinom privatnih, koliko u njima stvarno živi ljudi taj broj se točno nikada nije znao. I pored obnove zgrada, korak do Gospića kome administrativno naselje pripada, posvuda slike da je zaboravljeno, i stvaraju se prizori da tamo žive građani drugog reda i možda red niže, a u toj nebrizi stvara se dojam općeg nereda, sa misli da se u naselju doselilo svega i svačega, pa oni koji drže kulturu življenja budu izgubljeni u okruženju koje ne zna za kućni red i ponašanje.
NEMAJU BANKOMATA
Mnogi bi mijenjali Stan za negdje drugdje, ali nemaju kuda, pa imaju i onih osnovnih životnih problema, poput toga da nemaju u cijelom velikom naselju niti jedan bankomat, nema pošte, mesnice, kioska za novine, frizera i sve je spalo na dvije trgovine i četiri kafića i hotel iz koga „rastu stabla“. Dok je zdravstvena skrb donekle dobra, mladi i djeca imaju malo za sretno djetinjstvo, iako to muči i ostatak puste Like.
PO KOMAD MESA U GOSPIĆ
Mi smo dobri od izbora do izbora, kada su neki izbori onda se obećava med i mlijeko, a kada prođu nitko ne vodi brigu kako nam je, priča nam jedan stanovnik Ličkog Osika koji je u naselje došao odmah iza Oluje i ostao. Zgrada u kojoj ima Stan je ove godine obnovljena, no razloga za bolji život nema, jer kako kaže „mi nemamo ništa“ što ljudima za normalan život pripada, žalosno je reći da u Gospić moramo ići po sve, pa i po komad mesa. Sjeća se da je nakon Oluje u naselju bilo života i mladih koji su otišli ili kako kaže tamo samo prespavaju.
GIGANT JE RASTOČEN
Naši sugovornici nam tvrde da se od Oluje broj stanovnika prepolovio, osipanje traje godinama, jer kako je prije 25 godina bio trend doseljavanja u naselje, godinama je trend raseljavanja. Uz naselje bila je nekada željeznička stanica koja je danas zarasla u korov, vlakovi prolaze, a jedino svrati pokoji autobus da prometna povezanost bude koliko toliko. Uz naselje nekadašnji gospodarski gigant MOL je rastočen, proizvodnje nešto ima, ali to je daleko od stare metalne industrije koja je bila svjetionik naselja. U moru loših vijesti je i ona da se nedavno zatvorila i Cinčara gdje je radilo dosta radnika. Kad čovjek prođe naseljem u nekim dijelovima ima slika da se slobodno može i danas snimati Film o ratu, bilo onom Domovinskom ili onom za vrijeme okupacije. Jedino što stanovnike ne muče među nacionalne podjele, jer Srba danas u naselju ne živi niti autobus. Prije Domovinskog rata bilo je obrnuto, Voz Srba, a Autobus Hrvata.
