Da dijela čovjeka za života vječno žive i kada ga više nema primjer je legendarni Mate Čop, bivši direktor Industrogradnje, naš ličanin, čovjek koji je volio i gradio svoju Hrvatsku.
Mate Čop nikad nije zaboravio svoje podrijetlo. U Lici je izgradio tvornice i hotele, te osiguravao zapošljavanje stanovništva.
Nažalost i sramotu mnogih, valjda je trebala proći 21. godina od smrti Mate Čopa, da dobije priznanje naše Ličko-senjske županije.
23. svibnja 2022.g., na Dan Ličko- senjske županije, dodjelom posthumnog priznanja Mati Čopu pokušati će se ispraviti davno nanjeta nepravda tom velikom čovjeku.
Mate Čop rođen je u Ličkom Lešću 1.6.1930. godine., od majke Kate i oca Ivice, a generalni direktor „Industrogradnje” iz Zagreba je od 1966 – 1996. Otac je petero djece.
Pred Domovinski rat Industrogradnja je brojila preko 12.000 radnika. Firma je izvodila je najsloženije građevinske radove u zemlji i inozemstvu (Njemačkoj, Tunisu, Rusiji, Iraku, Ukrajini, Mađarskoj).
Kao generalni direktor „Industrogradnje” Mate Čop je zaslužan za izgradnju tvornice Kalcita u Ličkom Lešću, Tvornice opeke u Perušiću, Pilane i stolarije u Brinju, Hotela Zagreb u Karlobagu i obnove Hotela Velebno na Baškim Oštarijama.
Među mnogobrojnim zaposlenicima “Industrogradnje” bilo je i tisuće ljudi iz Ličko- senjske županije, koji su radom u Industrogradnji ostvarivali svoju egzistenciju.
Zbog svog rodoljubstva, Mate Čop je proganjan 1971. godine.
Tijekom Domovinskog rata daje veliki doprinos i potporu Lici.
Odlikovao ga je predsjednik Tuđman za doprinos obrani i izgradnji Republike Hrvatske.
Doživio je veliku nepravdu, 29.5.1996. godine kada umjesto priznanja za 30 godina uspješnog rukovođenja Industrogradnjom, Matu Čopa smjenjuje novoizabrani Nadzorni odbor Industrogradnje d.d. iza čega doživljava infarkt, a tužna gospodarska priča Industrogradnje započinje..
Mate Čop je umro u Krapinskim Toplicama 06.12.2001. godine. Pokopan je na Mirogoju u Zagrebu.
…………………………………………………………………………
O legendarnom Mati Čopu napisana je i pjesma autora Jadranka Prša
Bio je kao hrast.
Kao kuća.
Baš kao zdanje čvrst.
Bio je sunce.
Kao žito žuto.
Takav je baš takav bio
bio je takav Mate Čop.
On bio je ljudina roda ličkoga.
Sav širok i pun od imena hrvatskoga.
Na obali Gacke neki dječak
i mladić grleni
što noću se vraćao s čijane i prela.
On bio je jablan
što tiho se kočio u visine
s lešćeranskih polja
u daleki i čisti odsjaj zvijezda.
Bio je ruku velikih kao doline
i sve naše planine
i njegov dlan snažan i mek
pružao se svima
svima se pružao kao sunčev snop.
Takav je baš takav bio
bio je takav Mate Čop.
Bio je vatra i mirna rijeka.
Riječ nabrekla od znanja.
Duboka i umna.
Stoji on kao hrast.
Kao kuća stoji.
Baš kao zdanje čvrst.
Stoji.
Svijetli iz tame vremena
s nama uskorak.
Žito je zlatno
i pruža nam se kao sunčev snop.
Svijetli.
On divan je krijes iz dubina.
